Dvije sestre

Roman Dvije sestre američke spisateljice Jennifer Weiner obiteljska je priča koja prati sestre Jo i Bethie Kaufman od njihova odrastanja 50-ih godina prošlog stoljeća do današnjice. Djevojčice odrastaju u Detroitu s majkom i ocem u savršenoj kući srednje klase iz predgrađa, a uloge članova obitelji jasno su podijeljene. Jo je muškobanjasta djevojčica, načitana buntovnica čija je strast svijet učiniti boljim. Bethie je njezina suprotnost: majčin ponos, ženstvena, lijepa i poslušna buduća zvijezda koja uživa u svojoj omiljenosti te sanja o tradicionalnom životu. Kako su odrastale karte su se promiješale i njihovi životi daleko su od dječjih snova: „Ona i sestra su odrasle. Jo je uvijek bila za Bethie čvrsta točka i zaštitnica, a sada su se kretale u različitim smjerovima, udaljavajući se jedna od druge. Kao da je Jo kupila kartu za izlet na koji Bethie nije mogla ići; kao da je već na putu u zemlju u kojoj Bethie nikada neće postati građanka, gdje će zauvijek govoriti jezikom s čujnim akcentom.“ Iako se često nisu slagale u mišljenjima, znale su da je ona druga uvijek tu i da si čuvaju leđa.

Osim što je ovaj roman predivna obiteljska saga ujedno je priča o feminizmu i jakim ženskim likovima koji se cijeli život bore za prava žena. Stvarajući roman sa isključivo ženskim pripovjedačicama autorica je apostrofirala borbu žena kroz desetljeća, koja je, nažalost, i danas često potrebna.

Hotel Wartburg

Zoran Žmirić svojim najnovijim romanom Hotel Watrburg ponovno oduševljava čitatelje i s razlogom se svrstava u najčitanije hrvatske autore.

Hotel Watrburg priča je o automobilu koji je obilježio život jedne obitelji kao i priča o obitelji koja je imala crveni Wartburg karavan. Otac, majka i dvoje djece čine sasvim normalnu i uobičajenu obitelj koja unutar svoja četiri zida skriva svoje probleme i tajne. Odrastajući, naš pripovjedač prikazuje odnos sa svojim ocem koji je često bio više vlasnik Wartburga nego roditelj. „’Probajte shvatiti’, prekinem ga blago. ‘To je prvi i jedini auto koji je imao. U njemu nas je vozio doktoru, na izlete, u Trst, na godišnje odmore, kad se sestra rodila dovezao ju je kući u njemu. U tom je autu cijeli jedan život. Ne samo njegov, već cijele naše obitelji.’“

Istovremeno ovaj je roman i priča o nekim prošlim vremenima u kojima će se mnogi prepoznati, pa i žaliti za prošlošću. Svatko tko je odrastao u prošlom stoljeću pronaći će dio sebe u Hotelu Watrburgu i poistovjetiti se s junacima romana.

Svježa voda za cvijeće

Divno, emotivno, pamtljivo i dirljivo samo su neki od epiteta kojima možemo opisati drugi roman francuske spisateljice Valerie Perrin Svježa voda za cvijeće. Čitajući ovaj roman uživat ćete u svakoj stranici i svakoj rečenici.

Glavna junakinja je Violette, čuvarica groblja u malome mjestu u Burgundiji. S mnogo ljubavi i posvećenosti brine i skrbi o groblju pa čak i vodi evidenciju o svakome sprovodu (koliko je bilo prisutnih, kakvi su bili vijenci i poruke na njima, te bilježi i govore bližnjih o pokojniku). Na njezina vrata jednoga dana svraća detektiv Julien koji želi urnu svoje majke položiti na grob, njemu, potpunog neznanca. Violette i Julien zajedno otkrivaju životnu i ljubavnu priču njegove majke, dok istovremeno otkrivamo i detalje o Violettinoj prošlosti i boli koju ona nosi u svome srcu.

Svježa voda za svijeće iako govori o smrti kao sastavnom dijelu života, je zapravo oda životu i malim stvarima koje život čine vrijednim življenja. Pisan poetičnim jezikom roman na početku svakoga poglavlja donosi kratku sentencu o životu, postojanju i umiranju.

„Postoji nešto jače od smrti, a to je spomen na one kojih nema u sjećanju živih.“

Shuggie Bain

Škotsko-američki pisac Douglas Stuart ponajviše je poznat po romanu „Shuggie Bain“. Odrastao je u siromašnoj i disfunkcionalnoj obitelji, što je najveća tema njegova pisanja. Svoj debitantski roman Shuggie Bain autor je pisao 10 godina i odbilo ga je više od 30 nakladničkih kuća, da bi po objavljivanju, bio nagrađen nagradom Booker i još nizom američkih i engleskih nagrada. Preveden je na čak 40-ak svjetskih jezika.

Naslovni junak ovog tužnog i dirljivog romana dječak je koji odrasta u disfunkcionalnoj obitelji u Škotskoj, s majkom alkoholičarkom i starijom polusestrom i polubratom. Kada ih napusti Shuggijev otac, te se braća odsele dječak ostaje sam s majkom o kojoj svakodnevno brine. Njezin alkoholizam uništio je cijelu obitelj, ali dječak se i dalje svojski trudi usmjeriti majku na pravi put i nikada je ne napustiti. „Nije mu bila od bogzna kakve pomoći s domaćom zadaćom iz matematike, a bilo je i dana kad bi prije umro od gladi nego dobio topli obrok, ali Shuggie ju je sad gledao i shvatio da na tom području briljira. Svaki se dan našminkala i napravila frizuru, iskobeljala iz groba i visoko uzdigla glavu. Kad god bi upala u alkoholnu kaljužu, sljedeći bi dan ustala, odjenula najbolji kaput i suočila se sa svijetom. Kad joj je trbuh bio prazan, a djeca gladna, napravila je frizuru da uvjeri svijet u suprotno.“ Dok se svakodnevno brine o majci, Shuggie pokušava shvatiti i sebe i svoje potrebe, a društvo u školi i susjedstvo nije mu ni od kakve pomoći, dapače dječak uvijek nailazi na osude zbog toga što je drugačiji.

Shuggie Bain nezaboravan je i potresan roman o ljubavi, nasilju, siromaštvu, ali i o nastojanju da se u svijetu koji nije naklonjen drugačijem i nježnom postojanju pronađe vlastito mjesto. I koliko god nas boljelo i rastužilo dok ga čitamo, iz njega ćemo izaći ne samo lakši, veći i bolji.  

Apeirogon

Irski književnik Colum McCann svojim najnovijim romanom Apeirogon svakoga će čitatelja izuti iz cipela. Mudar i kompleksan roman mnogi su kritičari nazvali pravim remek-djelom.

U središtu radnje su dvojica muškaraca: Rami i Bassam koji žive jedan blizu drugoga, ali u potpuno različitim svjetovima. Rami je Izraelac, a Bassam Palestinac. Nažalost, imaju jednu zajedničku točku: smrt djeteta. Ramijeva kći Smadar kao trinaestogodišnjakinja je poginula zbog bombaša samoubojice, dok je Bassamova desetogodišnja kći Abir poginula od strane izraelske granične policije i gumenog metka. U svojoj tuzi i boli ova se dva oca sprijateljuju i povezuju na ljudskoj razini boreći se za isti cilj: ukidanje Okupacije: „On je još uvijek sve vraćao na Okupaciju. To je bio zajednički neprijatelj. Onaj koji uništava obje strane. Ne mrzi Židove, rekao je, ne mrzi Izrael. Ono što mrzi je biti okupiran, poniženje koje to nosi, gušenje, svakodnevnu degradaciju i unižavanje. Nema sigurnosti dok se tome ne stane kraj.“

Apeirogon je definiran kao oblik s beskonačno mnogo brojivih strana, a za ovaj roman možemo reći da je oblik s beskonačno mnogo brojivih stranica. Pametan, kompleksan i intenzivan roman svakako vrijedi pročitati i u njemu istinski uživati.

Zabranjena bilježnica

Rođena Rimljanka Alba de Cespedes unuka je prvoga predsjednika Kubanske republike, a do svoje smrti objavila je dvadesetak knjiga. Roman Zabranjena bilježnica objavljen je 1952. godine kao njezin treći i najpopularniji roman. Napisan u dnevničkoj formi, roman je intimna ispovijest Valerije; supruge, majke i službenice koja živi u Rimu urednim i skromnim građanskim životom. „Nikad nisam mislila da je sve što mi se događa u danu vrijedno bilježenja. Vlastiti mi se život uvijek činio beznačajnim, bez velikih događaja, osim što sam se udala i rodila djecu. Međutim, otkad sam pukim slučajem počela voditi dnevnik, kao da sam otkrila da riječ ili ton mogu biti jednako važni, ako ne i važniji, od zbivanja koje smo naviknuli smatrati značajnima. Naučiti čitati svakodnevne sitnice možda znači doista razumjeti najskrovitije značenje života. Ne znam je li to nešto dobro, bojim se da nije.“

Kada svoje misli i osjećaje počne zapisivati u malu crnu bilježnicu, Valerija ne sluti kako će to postati dnevnik rasapa njezinih iluzija koje je gajila o braku, djeci i krhkom komforu građanskoga života. Zabranjena bilježnica roman je o ženi koja pokušava pronaći vlastiti identitet između uloge majke i supruge. Potresna i iskrena ispovijed Valerije značajno je svjedočanstvo koje svakako treba pročitati.

U zemlji drugih

Leila Slimani romanom U zemlji drugih dokazuje zašto je danas najvažnija francuska spisateljica. Ovaj roman prvi je dio planirane trilogije o odrastanju i životu u Maroku, o obitelji koja nije ni arapska ni francuska.

Glavna junakinja romana je Mathilde koja se u tijeku Drugog svjetskog rata zaljubi u Marokanca Aminea i zbog ljubavi se odluči preseliti iz Francuske preko mora u Maroko. No u toj dalekoj, za nju egzotičnoj zemlji, ništa nije onako kako je sanjala i očekivala. Nema zabava ni raskošnih haljina, nema Božića ni europskih običaja. Upravo suprotno – Mathilde postaje majka dvoje djece, živi na farmi sa suprugom poljoprivrednikom i pokušava se snaći u novome svijetu koji je, kao strankinju i potencijalnog neprijatelja, teško prihvaća. „Pokušala joj je objasniti što znači živjeti u svijetu u kojem ne pripada, u kojem vladaju nepravedna i odvratna pravila, u kojem muškarci nikad ne polažu račune, u kojem nemaš prava plakati zbog grube riječi. Zajecala je prisjećajući se dugih dana i neizmjerne samoće, nostalgije koju je osjećala za domom i djetinjstvom. Nije prije mogla ni pretpostaviti što to znači razdvojenost i život u drugoj zemlji.“

U zemlji drugih iznimno je bogat i veličanstven obiteljski portret koji nas uvodi u Mathildein svijet i život, te s nestrpljenjem čekamo ostale dijelove Slimanijine trilogije.

Iščezle

Američka profesorica na koledžu i spisateljica Julia Phillips svojim je debitantskim romanom Iščezle postigla značajan književni uspjeh, a roman je bio i finalist ugledne nagrade National Book Award 2019. godine.

Radnja romana smještena je na zabačeni sibirski poluotok Kamčatku: „Posred zaljeva jedna je koča plovila na jug, gdje ju je čekalo neko nepoznato odredište – Čukotka, Aljaska, Japan. Sestre nikad nisu napustile poluotok. Jednoga će dana, rekla im je majka, posjetiti Moskvu, no dotamo ima devet sati leta, preko cijelog kontinenta, i morat će preletjeti planine, mora i rasjede koji izoliraju Kamčatku.“

Glavnih junaka roman zapravo niti nema, već nam autorica donosi cijelu galeriju zanimljivih likova povezanih nestankom dviju sestara. Djevojčice su otete jednog ljetnog dana i otada im se gubi svaki trag. Nitko ne zna gdje bi mogle biti ni jesu li više uopće žive. Strah i bol zbog gubitka djevojčica pogađa cijelu zajednicu, a posebno žene. Autorica stvara omnibus roman pričajući svako poglavlje iz perspektive novih likova koji se ipak svi međusobno prožimaju. Osim glavne radnje u romanu su predivno prikazani prizori surove prirodne ljepote – guste šume, otvorena prostranstva tundre, impozantni vulkani, blistavo more – te upoznajemo predivnu, ali složenu pokrajinu u kojoj vladaju prastare društvene i etničke napetosti i u kojoj su autsajderi najočitiji sumnjivci.

Kuća za ptice

Ako tražite štivo koje će Vas očarati, zadiviti ljepotom i smiriti opisom ptica roman nizozemske autorice Eve Meijer Kuća za ptice pravi je odabir. Bazirajući priču na stvarnoj osobi, autorica je napisala romansiranu biografiju koja je dobila brojne nagrade i prevedena je na preko 20 svjetskih jezika.

Glavna protagonistica romana je violinistica Gwendolen koja se s 40 godina odlučila iz Londona preseliti na englesko ladanje i ostatak života posvetiti jedinoj istinskoj strasti: pticama.  Iako nije školovani ornitolog ptice proučava na osnovi suživota s njima jer je njezina kuća otvorena za sve male letače. Znanstvena zajednica ne prihvaća njezina postignuća, ali Gwendolen to ne sprječava da se bavi svojom strašću, te je u konačnici napisala dvije knjige koje su postale bestseleri. „U vrtu kuće za ptice i oko njega živjele su brojne sjenice, kosovi, vrapci i crvendaći. Bilo je i stalnih gostiju, među ostalima čavke, vrane, šojke, plavetne sjenice, čvorci, zebe i djetlići. Neke su se ptice vraćale svake godine, poput lastavica; druge bi svratile s vremena na vrijeme. Bilo je ptica stanarica koje su cijeli život provele u blizini, druge su dolazile jednu sezonu ili nekoliko godina.“

Život ove glazbenice i naturalistice zagonetka je i pedeset godina nakon njezine smrti, intrigirajući čitatelje odlukom da prkosi društvenim očekivanjima crpeći radost iz svojeg nesvakidašnjeg odnosa prema svijetu prirode.

 

Tihe duše

Prvi roman francuske spisateljice Melanie Guyard Tihe duše iznimno pronicljivo pristupa ljudskoj prirodi i dovodi čitatelja do finala koji je nemoguće pogoditi.

Radnja se u romanu odvija u dva vremenska perioda. U jednoj nas priči autorica vodi u Francusku tijekom Drugog svjetskog rata gdje se mlada Heloise preintimno druži s njemačkim oficirom i biva osuđena od cijelog sela i vlastite obitelji. Druga radnja odvija se 2012. i pratimo Loica koji nakon nesretnog braka sebi pronalazi zanimaciju u bakinoj kući koju treba očistiti i pripremiti za prodaju. Unuk na tavanu pronalazi pisma koje je baka izmjenjivala s nepoznatim muškarcem i odluči pronaći odgovore i istinu. Malo francusko selo krije tajne koje su obilježile život njegove bake: „Sve dok je života u nekom mjestu, u njemu će opstati i teret onoga što se tu dogodilo i obilježiti sve one koji tu žive. To je valjda najbolja definicija duhova.“

Tihe duše roman je za sve čitatelje koji vole povijesne i pomalo zagonetne radnje jer je knjiga puna napetosti i neočekivanog.