Pačinko

Hvaljen roman američke spisateljice Min Jin Lee Pačinko doživio je i svoju ekranizaciju u vidu serije te je popularan diljem svijeta. Kada ga pročitate – bit će Vam jasno i zašto.

Pačinko je obiteljska saga o korejskim iseljenicima u Japanu koji u novoj državi nikada neće biti prihvaćeni kao domaći, iako je već treća generacija rođena u Japanu. Pričajući povijest korejske obitelji preko glavne junakinje Sunje autorica piše i o teškom položaju žena sredinom 20. stoljeća: „Sunja, dušo, ženin život beskonačan je rad i patnja. Patnja pa još patnje. Znaš, bolje se pripremiti za to. Postaješ žena i to trebaš znati. Muškarac za kojeg se udaš posve će odrediti kvalitetu tvog života. Dobar muškarac znači pristojan život, a loš muškarac proklet život – ali bez obzira na sve, uvijek očekuj patnju i samo marljivo radi. O siromašnoj ženi neće brinuti nitko osim nje same.“ Sunja se, kao vrlo mlada djevojka, zaljubi u bogatog mešetara Koh Hansua s kojim i zatrudni. Kada sazna da je Hansu već oženjen u Japanu, Sunja pada u depresiju jer zna da će njezina trudnoća i njezino dijete obilježiti čitave generacije obitelji. Stoga pristaje udati se za boležljivog pastora s kojim odlazi u Osaku. Njezin odlazak iz rodne Koreje pokrenuo je niz događaja koji će odjekivati desetljećima i utjecati na sudbine sljedećih naraštaja.

U zanosan obiteljski narativ upletene su potresne sudbine brojnih likova, njihove ljubavi i gubici, ambicije i razočaranja, njihove pobjede i porazi. Min Jin Lee sigurnom nas rukom vodi, kako zagušljivim uličnim tržnicama i siromašnim korejskim getima, tako i  blještavim pačinko-salonima, u kojima zveckaju fliperi i novac, i moćnim kriminalnim yakuza podzemljem, ispisujući raskošnu dramu o identitetskim i moralnim postavkama dvaju naroda na vjetrometini burnog dvadesetog stoljeća.

Violeta

Isabel Allende ponovno očarava čitatelje svojim najnovijim romanom Violeta. Pričajući priču o zanimljivom ženskom liku autorica priča i o najvećim povijesnim događajima 20. stoljeća. Kroz pisma u kojima se obraća voljenom Camilu, Violeta pripovijeda o ljubavima i patnjama, siromaštvu i bogatstvu, borbi za ženska prava, majčinstvu i egzilu, o strašnim gubicima i silnim radostima. Na temelju vlastitih iskustava i dokumentarne građe, Allende je izmaštala neustrašivu junakinju koja na krilima strasti, odlučnosti i humora svladava sve bure povijesti.

„Rodila sam se 1920., za pandemije španjolske groznice,a umrijet ću 2020. za pandemije koronavirusa. Pompozna li imena za tako zloćudna nametnika. Poživjela sam cijelo stoljeće i imam dobro pamćenje, a uz to i nekih sedamdesetak dnevnika i na tisuće pisama da posvjedočim o svom prolasku ovim svijetom. Pribivala sam mnogim događajima i nakupila iskustva, ali kako sam bila rastresena ili vrlo zauzeta nisam stekla bogzna kakvu mudrost. Ako je istina ono o reinkarnaciji, morat ću se vratiti da polučim sve propušteno. Zastrašujuća mogućnost.“

Tihe duše

Prvi roman francuske spisateljice Melanie Guyard Tihe duše iznimno pronicljivo pristupa ljudskoj prirodi i dovodi čitatelja do finala koji je nemoguće pogoditi.

Radnja se u romanu odvija u dva vremenska perioda. U jednoj nas priči autorica vodi u Francusku tijekom Drugog svjetskog rata gdje se mlada Heloise preintimno druži s njemačkim oficirom i biva osuđena od cijelog sela i vlastite obitelji. Druga radnja odvija se 2012. i pratimo Loica koji nakon nesretnog braka sebi pronalazi zanimaciju u bakinoj kući koju treba očistiti i pripremiti za prodaju. Unuk na tavanu pronalazi pisma koje je baka izmjenjivala s nepoznatim muškarcem i odluči pronaći odgovore i istinu. Malo francusko selo krije tajne koje su obilježile život njegove bake: „Sve dok je života u nekom mjestu, u njemu će opstati i teret onoga što se tu dogodilo i obilježiti sve one koji tu žive. To je valjda najbolja definicija duhova.“

Tihe duše roman je za sve čitatelje koji vole povijesne i pomalo zagonetne radnje jer je knjiga puna napetosti i neočekivanog. 

Ljubav u Auschwitzu

Istinita priča novinarke Francesce Paci Ljubav u Auschwitzu rekonstrukcija je ratne i ljubavne drame između Male i Edeka. Djevojka Mala je obrazovana i karizmatična Židovka koja završava u Auschwitzu s brojnim drugim belgijskim Židovima, ali nacisti Malu odmah postavljaju na položaj prevoditeljice i tumača jer je govorila nekoliko jezika. Iako je u logoru zapravo imala povlašten položaj, uvijek se prema ostalim zatvorenicima odnosila iznimno pošteno, a mnoge je i spasila od sigurne smrti: „Bila je lijepa, vitka, imala je dugu kosu i hodala je kamo je željela. Nikad nije nikoga udarila, nikad nije prihvatila položaj nadglednice. Bila je oličenje solidarnosti. Znala nas je pozdraviti šaljući nam poljupce, podizala nam je moral, prenosila informacija koje je čula na radiju i objašnjavala nam što znače, jer je bila inteligentna. Bila je veličanstvena.“ Edek je politički zatvorenik i kada se između njih rodi ljubav odluče pobjeći iz logora. Njihova priča, kao i mnoge iz Auschwitza, nema sretan kraj, ali ovu knjigu vrijedi pročitati jer je spomenik nepoznatim junacima.

Novinarka Paci knjigu je napisala zahvaljujući brojnim svjedocima i povijesnim dokazima, te sama o njoj kaže: „Ponosna sam što je to priča o Mali i Edeku, ne zato što je najvažnija ili najdirljivija priča od milijuna sličnih priča koje su nacisti ostavili za sobom, nego zato što govoreći o ljubavi govori o nečemu što može shvatiti i čitatelj koji ne zna kako izgleda život u logoru, koji može pričati o njoj čak i nakon što povijest zaboravi njezine protagoniste. Ovo nije povijesna rekonstrukcija koja se koristi provjerenim izvorima i provjerava svaku riječ ni specijalistička analiza Auschwitza: mnoga sjećanja uključena u ovu knjigu su, kao i svako sjećanje, subjektivna i podložna pogreškama. Ovo je bajka bez sretnog završetka, kao što to katkada biva s istinitim bajkama.“

Čovjek koji je tješio Nagasaki

Biografska knjiga autora Paula Glynna Čovjek koji je tješio Nagasaki dirljiva je priča o liječniku koji je preživio pad atomske bombe i nesebično davao cijeloga sebe da pomogne drugima.

Takashi Nagai bio je liječnik i profesor radiologije na Sveučilištu Nagasaki koji je umro šest godina nakon što je atomska bomba usmrtila njegovu suprugu i spalila njihov dom. „Nagai je zastao, nesposoban nastaviti hod, kada mu je u potpunosti doprlo do svijesti da je izgubio sve što je držao vrijednim – svoje knjige, rezultate svojih istraživanja, svoj dom, katedralu koju je volio, svoje najbolje prijatelje. Ali iznad svega svoju sestricu Midori, koju je neizmjerno ljubio i na koju se uvijek mogao u potpunosti osloniti. (…) Koljena su mu klecala i pao je na leđa u pepeo svoga doma, ostavši ondje ležati u nesvijesti satima.“ Nedugo nakon smrti, Nagai je čak proglašen nacionalnim herojem jer je njegov doprinos društvu zaista bio velik: bio je jedan od pionira radijacije i svojom je doktorskom dizertacijom dao veliki doprinos razvoju te grane medicine u Japanu, gradio je škole, knjižnice i domove za djecu koja su ostala bez roditelja, neumorno je pisao i bio uvijek na raspolaganju ljudima iz raznih dijelova svijeta kad im je trebao razgovor i utjeha. Uz sve navedeno bio je i kršćanin, te se borio za opstanak kršćanske vjere u Japanu i gradnju katedrale u čijoj je neposrednoj blizini eksplodirala bomba. 

Čovjek koji je tješio Nagasaki nadahnjujuće je ostvarenje koje nas ipak uči da postoje ljudi koji su u trenutcima najvećih osobnih gubitaka, patnje i boli spremni nesebično sebe davati i duhovno snažiti ljude.

Pariška knjižnica

Janet Skeslien Charles nagrađivana je autorica romana i kratkih priča. Dok je radila kao voditeljica programa u Američkoj knjižnici u Parizu zainteresirala se za nevjerojatnu istinitu priču o knjižničarima koji su se suprotstavili nacističkom „zaštitniku knjiga“ i o tome napisala roman Pariška knjižnica. Kroz dva narativa autorica nas vodi u Pariz 1939. i Ameriku 1983. Parišku priču predvodi mlada Odile koja se zaposli kao knjižničarka u Američkoj knjižnici i upoznaje vrlo zanimljive ljude i ljubav svog života. Međutim, rat koji je pred vratima izokrenut će njezin život naglavce. U Americi pratimo priču tinejdžerice Lily koja žudi za avanturom i bijegom iz malenog provincijskog gradića. Njezina susjeda samozatajna je Francuskinja Odile s kojom se Lily zahvaljujući školskoj zadaći sprijateljuje. Njihov odnos počinje otkrivati povijesne, obiteljske, prijateljske i ljubavne priče.

Pariška knjižnica predivan je roman koji je, između ostaloga, nezaboravna priča o snažnoj ulozi književnosti u najtežim životnim trenucima i ljepoti knjiga i knjižnica:

„A sada ozbiljno, zašto knjigama? Jer ništa drugo nema tu čarobnu sposobnost da pomogne drugome vidjeti tuđim očima. Knjižnica je most između kultura, načinjen od knjiga.“

„… namjeravala sam reći da je knjižnica bez korisnika groblje knjiga, rekla je gospođica Reeder. ‘Knjige su kao ljudi; bez kontakta prestaju postojati.“

„Zašto si, pobogu, htjela biti knjižničarka?, pitao je s etincelle, iskrom, u očima. ‘Ponekad mi se knjige sviđaju više od ljudi.’ ‘Knjige ne lažu i ne kradu’, rekao je. ‘Možemo se osloniti na njih.“ 

Zli jezici

Talijanska književnica Rosa Ventrella svojim je romanima očarala publiku diljem svijeta, stoga ne čudi podatak da su joj knjige prevedene na 17 jezika. Zli jezici roman je o ženama u talijanskoj obitelji koje se u toku Drugog svjetskog rata suočavaju s odlaskom muškaraca, nestašicom, gladi i preživljavanjem. Caterina je majka dviju kćeri, Terese i Angeline koje su još djevojčice kada ima otac odlazi u rat. Caterina jedino na raspolaganju ima svoje senzualnu arapsku ljepotu – „prokletstvo“ na koje je svekrva uporno upozorava. Osim svekrve, tu su i „zli jezici“ koji su sveprisutni na ulicama rajona: „No ogovaranje je bilo sveprisutno i pratilo je moju majku koja mu se morala izmicati sa svakim korakom. Šuljalo se uličicama, uz iskrivljene stube koje vode na trg, migoljilo oko demižona punih ulja koji su stajali pred vratima, uvlačilo se u oči magaraca privezanih za kolica s voćem, opijalo prodavača sardina, pekara, voćara, kume na vratima, vračaru tamnih očiju, kramara koji skuplja staro željezo i viče ulicama.“

Neumoljivim tonom punim starinske ljepote Rosa Ventrella donosi obiteljsku priču i poglavlje talijanske povijesti od Drugog svjetskog rata do borbi salentinskih seljaka za prava nad zemljom.

Dar prošlosti

Fiona Valpy uspješna je britanska autorica brojnih bestselera prevedenih na dvadesetak svjetskih jezika, a prvi na hrvatskom je roman Dar prošlosti. Kombinirajući povijesnu i suvremenu priču autorica uranja u vihore Drugog svjetskog rata pričajući nam o trima snažnim i posebnim ženama koje u Parizu pronalaze svoje načine borbe protiv nacista. Tri prijateljice: Claire, Mireille i Vivienne krojačice su i cimerice koje vode svoje živote kako najbolje znaju i umiju boreći se protiv gladi, hladnoće i teških ratnih uvjeta. Snagu za preživljavanjem i daljnju borbu crpe jedna iz druge jer: „Tiho sada. Zajedno smo. Sve će biti dobro.“ Njihove sudbine odvode ih na različite putove, ali dok znaju da su tu jedna za drugu sve je lakše i bolje.

Drugu priču u romanu istražuje Clairena unuka Harriet, koja se iz Londona seli u Pariz zbog posla i zanimanja za bakin život. Živeći i radeći u istoj zgradi gdje i Claire, Harriet razotkriva obiteljsku povijest koja je mračnija i bolnija nego što je ikad mogla zamisliti.

Zulejha otvara oči

Guzel Jahina ruska je književnica i scenaristica tatarskih korijena. Njezin debitantski roman Zulejha otvara oči temelji se na iskustvu njezine bake Tatarke, koja je bila jedna od raskulačenih i prognanih za vrijeme Staljinova režima.

Godina je 1930. kada u jednom tatarskom selu komunisti ubijaju Zulejhina muža i nju progone. „Zulejha se okrene natrag. Nikad u cijelom svom životu nije ostala sam. Tko će joj govoriti što da čini i ne čini? Psovati je ako loše radi? Štititi od Crvene horde. Hraniti, na kraju krajeva?“ U stravičnim uvjetima s ostalim je prognanicima prisiljena živjeti u tajgi na obali rijeke Angare. Ostavljeni i zaboravljeni od svih, prognanici se, zajedno s ruskim zapovjednikom, bore za svakodnevno preživljavanje. Cijela galerija zanimljivih likova živi u toj zajednici (intelektualci, osebujan liječnik, kriminalac…) tako da čitatelj ponekad i zaboravi da čita roman o Zulejhi. Njihova borba i ustrajnost da formiraju koliko-toliko normalan život nadahnjuje čitatelja i ponuka ga da navija za njihov uspjeh.

Zulejha otvara oči roman je iznimne snage koji majstorski opisuje jedan od najokrutnijih političkih trenutaka u povijesti SSSR-a i veliča volju za životom, žrtvu, hrabrost i ljubav.

Žena u bijelom kimonu

Američka književnica Anna Johns u romanu Žena u bijelom kimonu poslužila se istinitom pričom svog oca koju je nadogradila fiktivnim likovima i stvorila interesantan roman o ženi rastrganoj između svoje kulture i srca, te o ženi koja odlazi na put kako bi saznala pravo značenje riječi „dom“. Paralelne radnje u romanu vode čitatelja u Japan 1957. i suvremenu Ameriku gdje glavna junakinja Tori suočena sa skorom smrću svoga oca saznaje priču i detalje o očevom mladenačkom životu za koje nikada prije nije znala. Kada joj otac premine, Tori ne preostaje ništa drugo nego da proda njegov automobil i tim novcem krene na put u Japan kako bi složila dijelove slagalice koji joj nedostaju.

Japan je nakon Drugog svjetskog rata i dalje suočen s netrpeljivošću prema Amerikancima, te su veze i odnosi između Japanki i američkih vojnika nedopuštene i sramotne. Upravo se u takvoj vezi našla i sedamnaestogodišnja Naoko koja ostaje trudna s američkim mornarom. Koja je poveznica između Naoko i Tori čitatelj će saznati kada pročita ovaj roman koji obiluje japanskom poviješću, legendama i mudrim citatima: „Vrijeme, kao što sam već prije rekla, nije pristrano. Svejedno mu je jesmo li sretni ili tužni. Ne čeka, ne usporava, ne žuri se. To je ravnocrtno stvorenje, putuje u jednom smjeru i stalno je. No, oprašta li? Često se to pitam.“