Mesar

„Mesar“ autorice Joyce Carol Oates djelo je fikcije koje uključuje epizode iz života povijesnih osoba. Utemeljen na autentičnim povijesnim dokumentima roman prati karijeru doktora Silasa Weira, „oca ginopsihijatrije“, dok se uspinje od profesionalne anonimnosti do nacionalne slave. Radnja romana smještena je u 19. stoljeće, kada se o liječenju psihičkih bolesti vrlo malo znalo. Doktor Weir postaje ravnatelj bolnice za psihički nestabilne žene na kojim kreće provoditi eksperimente u liječenju, vjerujući da su psihička oboljenja posljedica fizičkih nedostataka. U svojim pokušajima liječenje uništio je živote mnogim ženama, a puno njih je, zbog njegovih metoda i preminulo. „Priznajem, ako nisam mogao eksperimentirati na njima, luđakinje mi nisu bile zanimljive. Jer ludilo je jako monotono i dosadno, barem kod većine luđakinja koje sam ja sreo. (Naravno, bilo je iznimaka kod mlađih, privlačnih žena, u koje ludilo još nije zarilo svoje kandže i učinilo ih kreštavima i odbojnima, ali pričali se da te nagradne primjerke, koje neki od nas nisu imali ni priliku vidjeti, liječi isključivo ‘unutarnji krug’.)“

Ovo je roman koji će izazvati ljutnju i nevjericu kod čitatelja, te ga svakako vrijedi pročitati.

Kako uspješno zakopati muža

Roman autorice Alexie Casale nosi primamljiv i, na prvi dojam, humorističan naslov „Kako uspješno zakopati muža“, ali kada ga krenete čitati, vrlo brzo postajete svjesni da je tematika sve samo ne smiješna. Radnju je autorica smjestila u Veliku Britaniju u vrijeme lockdowna uzrokovanog COVID-om, kada su svi bili zatvoreni u kućama i kada je nasilje nad ženama od strane njihovih partnera doživjelo vrhunac. Upravo se to dogodilo i glavnoj protagonistici, Sally, koja je muža dokrajčila tavom i sada mora smisliti plan kako se riješiti trupla. Međutim, nije Sally jedina žena u gradu koju je zadesila takva sudbina…

Ako stavimo šalu na stranu, ovaj roman otvara temu zlostavljanja žena i zbog svog crnohumornog stila svakako će vam ostati u sjećanju i potaknuti na razmišljanje. Naše junakinje u borbi da ostanu na slobodi i da ne završe u zatvoru, osjećaju se slobodnije nego ikada prije u životu. „Dvadeset sam mu godina polako prepuštala kontrolu nad svojim životom. U lockdownu je preuzeo kontrolu nad svakom mojom budnom minutom, ali govorila sam si da je to ‘samo’ ovo, ‘samo’ ono, ‘samo’ nešto drugo… odvojeni trenuci kontrole, nasilja i jada. Zbog tupila nisam uspjela spojiti komadiće slike da bih vidjela sve u cijelosti… sve do onog trenutka kad me uhvatio za ruku i znala sam da nikada neće stati. Prvi sam put vidjela istinu. I možda me to čini glupom i jednom i beskorisnom i slabom kao što je Jim oduvijek tvrdio da jesam… Samo, više si ne dopuštam biti ništa od toga. I da, loše mi ide lukavost. Ne znam biti korisna. Nisam jaka. Ali postajem sve bolja. Toliko sam toga učinila u dva dana. Toliko sam se promijenila.“

Miris starih krušaka

Ewald Arenz jedan je od najuspješnijih suvremenih njemačkih književnika s milijunskim nakladama svojih romana. Roman Miris starih krušaka prvi je njegov roman preveden na hrvatski jezik, a donosi priču o dvama ženskim likovima koje život i sudbina sasvim slučajno povežu.

Sally je buntovna tinejdžerica pobjegla iz klinike za liječenje od anoreksije. U tome bijegu slučajno nailazi na Lissino seosko imanje, te se njih dvije upoznaju. Dvije žene od prvog susreta osjećaju neobičnu povezanost, iako u njihovom odnosu ima i prepirka i neslaganja. Ipak, Sally u Lissi pronalazi utjehu i razumijevanje koje joj nitko od starijih ljudi inače ne pruža: „Sva mjesta koja je poznavala pokušavala su je na neki način okovati. Roditeljski dom. Škola. Klinika. Uđeš unutra i odjednom iz zidova, podova i stropova počnu rasti užad, lanci, konopci i mreže pa je sve teže hodati tim zgradama, i odjednom se više ne možeš maknuti od kuće, iz škole, kuća prijatelja, i općenito se više ne možeš kretati.“ Stoga ne čudi da na velikom seoskom imanju pronalazi prijeko potrebnu slobodno i razumijevanje. Sponama koje vežu njihov odnos i prijateljstvo, ove će dvije protagonistice ostati povezane cijeloga života. 

Žene

Kristin Hannah svojim je knjigama osvojila čitatelje diljem svijeta, a neke su i ekranizirane, stoga ne sumnjamo da i roman Žene čeka ista sudbina. Radnja romana smještena je u godine Vijetnamskog rata, a glavna je junakinja mlada Frankie koja odluči otići na ratište kao medicinska sestra ne znajući da je najteži dio ratnih strahota čeka tek po povratku kući, te da ratište i ranjenici i nisu najgore što rat nosi sa sobom.

Ratište piše svoja pravila ponašanja, života i međusobnih odnosa, ali povratak u stvarnost nakon toga ono je što potpuno zastrašuje. „U ratu nema pobjede. Barem ne u ovome. Postojali su samo bol, smrt, razaranje; dobri ljudi vraćali su se kući ili nepovratno slomljeni ili u crnim vrećama, bombe su padale na civile, a cijela jedna generacija djeca ostala je siročad bez roditelja.“ Nerazumijevanje okoline, nemogućnost adekvatnog liječenja pa i nepriznavanje okoline o sudjelovanju žena u ratu dio je onoga s čime se Frankie i njezine kolegice moraju suočiti.

Žene je roman koje akcentuira položaj žena u ratnim strahotama i uzdiže junaštvo, te odaje počast hrabrim medicinskim sestrama u Vijetnamskom ratu.

Djevojčica

Francuska spisateljica Camille Laurens autorica je dvadesetak djela prevedenih na trideset jezika te dobitnica brojnih nagrada i priznanja. Njezin najnoviji roman Djevojčica veliko je feminističko ostvarenje koje uznemirujuće vjerodostojno priča o jednakosti muškaraca i žena.

Glavna junakinja romana, Laurence od malih se nogu pita je li bolje i lakše biti dječak i odrastati kao muško. „Riječ ‘djevojčica’ nema za tebe nikakvog smisla, ništa više nego riječ ‘dječak’, koja se povremeno javlja u majčinim razgovorima. Malo-pomalo dokučit ćeš, preko drugih riječi, njezin početni značaj. Shvatit ćeš da se ne radi samo, kako bi se možda dalo naslutiti iz obavijesnog tona rečenice, o neutralnoj opservaciji, tvrdnji, nego također i prije svega o vezi sa svijetom, o podrazumijevajućoj sudbini, ako se tako može reći. ‘Djevojčica je’ ponajprije znači ‘Nije dječak’. No prvo moraš svladati druge riječi.“ Kroz roman pratimo Laurencino odrastanje i život koji je suočava s teškim nedaćama i borbama, ali ona je ustrajna u borbi za ravnopravnost i što bolji svijet za svoju kćer.

Poput Annine Ernaux, Elene Ferrante i Bernardine Evaristo, Camille Laurens napisala je briljantna i važan roman o ženskoj povijesti koji će čitatelja potresti, osvijestiti i ohrabriti.  

Nestrpljive

Rođena na krajnjem sjeveru Kameruna, Djaili Amadou Amal pripadnica je naroda Peul i muslimanka koja je već sa 17 godina stupila u brak i suočila se sa svim životnim problemima s kojima se susreću žene iste sudbine. Upravo je i to tema njezinog romana Nestrpljive za koji je nagrađena brojnim književnim priznanjima. Osvajanjem nagrade Goncourt, o kojoj odlučuju učenici srednjih škola, postala je jedna od najpopularnijih žena u Francuskoj i njezina borba za ravnopravnost spolova konačno je prepoznata.

Roman Nestrpljive opisuje sudbine triju žena koje spaja prisilni brak u koji ih roditelji natjeraju. Od žena se očekuju da budu podložne i, nadasve, strpljive. „Težak je ženin životni put, kćeri moja. Rijetki su bezbrižni trenuci. Nemamo mladost. U životu doživimo tek malo radosti. Sreću pronalazimo samo ondje gdje je same stvorimo. Sama ćeš morati pronaći način da si život učiniš podnošljivim. Čak štoviše: da si život učiniš prihvatljivim. Upravo to sam i ja radila svih ovih godina. Pogazila sam vlastite snove kako bih bolje prihvatila svoje dužnosti.“

Prisilni brak, bračno silovanje, sporazumi i poligamija teme su kojima autorica ruši tabue obznanjujući težak položaj žena u Sahelu i nudi potresno štivo o univerzalnoj problematici nasilja nad ženama. Roman koji svakako treba pročitati i dalje preporučiti!

Prognanice

U prekrasnom i potresnom romanu Prognanice autorica Christina Baker Kline stvara priču o nevjerojatnim sudbinama triju žena i nedaćama kroz koje zajedno prolaze dok se bore za iskupljenje i slobodu u novom društvu. Evangeline i Hazel zatvorenice su koje britanski pravni sustav za kaznu progoni „s onu stranu mora“, u zloglasnu Van Diemenovu zemlju. Njih se dvije upoznaju, i sklapaju neraskidivo prijateljstvo na brodu Medeja kojim 4 mjeseca putuju do konačnog odredišta. „Evangeline se prisjeti da je godinama u novinama viđala kratke priloge o nepopravljivima – muškarcima, vjerovala je – koje brodovima za prijevoz kažnjenika otpremaju u Australiju. Ubojice i druge devijantne jedinke koje su prognane na drugu stranu svijeta kako bi se Britansko otočje oslobodilo od najgorih kriminalaca.“ Treća junakinja romana je Aboridžinka Mathinna koja je, nakon britanskog progona domorodaca, ostala siroče i prisvojio ju je novi guverner Tasmanije. Sve žena povezuju slične priče, ali će im putovi otići u različitim smjerovima.

Povijesni roman britanske autorice zorno prikazuje vrijeme stvaranja današnje Australije i strahote koje su se u tome procesu događale i zataškavale. Prognanice su iznimna priča o trima ženama koja će nam dati uvid u dio povijesti i naučiti nas kako se odvažno suočiti sa svim nedaćama života.  

Pseći park

Sofi Oksanene jedna je od najnagrađivanijih skandinavskih autorica, a djela su joj prevedena na više od 40 jezika.

Roman Pseći park radnjom se odvija dijelom u Finskoj, dijelom u Ukrajini, a glavna junakinja je Olenka, Ukrajinka koja od 2016. godine živi u Helsinkiju. Roman započinje kada Olenka u psećem parku susreće ženu Dariju s kojom je vežu mnoga događanja iz prošlosti, pa čak i uništavanje života jedna drugoj. Jedino Darija zna čime se Olenka bavila, odakle je došla i od koga se skriva. Ipak, u jednome su trenutku povezane istom sudbinom – gledaju vlastitu djecu kako odgajaju drugi ljudi, jer su obje bile uključene u unosan biznis pomaganja bogatim Europljanima da postanu roditelji. Sada shvaćaju da su obje samo darivateljice jajnih stanica i da je strah da će ih novi roditelji njihove djece prepoznati uzaludan: „Shvatila sam kako je strah da će me netko od njih prepoznati bio moja taština, zaostatak prijašnje mene koja sam bila toliko sigurna u svoju nezamjenjivost. Trebala sam to znati. Obitelj me ne bi prepoznala ni da i dalje redovito posjećujem frizera, ni da je koža mojih torbi jednako kvalitetna kao prije. Ljudi poput nas bili su nevidljivi. Sjećanje na naša lica otopilo se poput snijega jer se našeg postojanja nijedan klijent nije želio sjećati.“

Pseći park, koji je objavljen je u pravom trenutku za razumijevanje Ukrajine, otkriva uvijek težak odnos između Zapada i Istoka. Korupcija, industrija umjetne oplodnje i maternice za iznajmljivanje, pitanja su koja su invazijom na Ukrajinu ponovno eksplodirala pred društvom koje okreće glavu. 

Maresi

Finska spisateljica Maria Turtschaninoff autorica je pomalo fantastičnog romana Maresi čiji je podnaslov Kronike iz crvenog samostana. Djevojka Maresi jedna je od stanovnica Crvenog samostana koji se nalazi usred oceana i potpuno je izoliran od ostatka svijeta. Na otoku žive isključivo žene i djevojke, te je muškarcima pristup zabranjen. „Mnogo je razloga zašto djevojčice dolaze ovamo u Samostan. Ponekad ih ovamo pošalju njihove siromašne obitelji iz obalnih zemalja zato što ih ne mogu hraniti. Ponekad obitelji znaju primijetiti da je kći oštroumna i radoznala, pa žele da dobije najbolje moguće obrazovanje koje žensko dijete može dobiti. Ponekad neka dođe ovamo zato što je bolesna ili sakata i sestre se mogu pobrinuti za nju.“ Nakon jednog traumatičnog iskustva, potaknuta od drugih sestara, Maresi odlučuje zapisati sve događaje koji su prethodili tome ružnom događaju.
Mračna, moćna i originalna knjiga, ističe se izbrušenim stilom kakav se rijetko susreće u ovom žanru. Atmosferična, snažna vizija koja upečatljivo dočarava svijet tako različit od našeg, a ipak tako uznemirujuće poznat. Autorica se koristi tradicionalnim elementima ženske magije da bi postigla dramatske učinke u ovom uzbudljivom feminističkom romanu o prijateljstvu, sestrinstvu i hrabrosti.

Pretvaranje

Nella Larsen američka je književnica i prva crnkinja koja je dobila Guggenheimovu potporu za kreativno pisanje. Za života je napisala samo dva romana, ali je njezin nevelik opus doživio odobravanje suvremenika. Do oživljavanja interesa za njezino pisanje došlo je krajem 20. stoljeća, kada su proučavanja pitanja rasnog i seksualnog identiteta ušla u fokus književnih znanstvenika. Njezini radovi predmetom su brojnih znanstvenih studija, a danas je hvaljena kao vrlo važna književnica američkog modernizma.
U romanu Pretvaranje pratimo priču o dvije prijateljice iz djetinjstva – mlade crnkinje svjetlije puti Clare i Irene koje se ponovno susreću nakon mnogo godina. Clare je sada udana za bijelca i živi pretvarajući se da je bjelkinja; Irene se deklarira kao crnkinja, a pretvara se da je bjelkinja samo po potrebi. „Čudno je to s pretvaranjem. Ne odobravamo ga, a istodobno ga toleriramo. Ono u nama pobuđuje prezir, a svejedno mu se divimo. Uzmičemo pred njim s nekom čudnom vrstom gađenja, ali ga štitimo.“ Životi dviju prijateljica isprepleću se u dirljivoj priči o rasizmu i realnosti života američkih crnaca srednje klase dvadesetih godina 20. stoljeća, a kako je pretvaranje uvijek i laž, unatoč međusobnoj sklonosti i dobrim namjerama, ta će igra (ili potreba) dovesti do tragičnog svršetka. Prema ovom romanu 2021. godine snimljen je film u produkciji Netflixa.