Zli jezici

Talijanska književnica Rosa Ventrella svojim je romanima očarala publiku diljem svijeta, stoga ne čudi podatak da su joj knjige prevedene na 17 jezika. Zli jezici roman je o ženama u talijanskoj obitelji koje se u toku Drugog svjetskog rata suočavaju s odlaskom muškaraca, nestašicom, gladi i preživljavanjem. Caterina je majka dviju kćeri, Terese i Angeline koje su još djevojčice kada ima otac odlazi u rat. Caterina jedino na raspolaganju ima svoje senzualnu arapsku ljepotu – „prokletstvo“ na koje je svekrva uporno upozorava. Osim svekrve, tu su i „zli jezici“ koji su sveprisutni na ulicama rajona: „No ogovaranje je bilo sveprisutno i pratilo je moju majku koja mu se morala izmicati sa svakim korakom. Šuljalo se uličicama, uz iskrivljene stube koje vode na trg, migoljilo oko demižona punih ulja koji su stajali pred vratima, uvlačilo se u oči magaraca privezanih za kolica s voćem, opijalo prodavača sardina, pekara, voćara, kume na vratima, vračaru tamnih očiju, kramara koji skuplja staro željezo i viče ulicama.“

Neumoljivim tonom punim starinske ljepote Rosa Ventrella donosi obiteljsku priču i poglavlje talijanske povijesti od Drugog svjetskog rata do borbi salentinskih seljaka za prava nad zemljom.

Sumnja

Sumnja je napeti psihološki triler kanadske spisateljica Ashley Audrian koji će Vas uvući u sebe poput vakuuma od prve stranice. Glavna junakinja je mlada majka Blythe koja je odlučna u namjeri da bude najbolja mama svojoj kćeri Violet, da bude majka kakvu ona nikada nije imala. Njezine se ideje i snovi raspršuju već u prvim mjesecima majčinstva, a Blythe se boji da s njezinim djetetom nešto nije u redu. Njezin suprug Fox smatra da ona sve to umišlja i preuveličava, a što on više ignorira i umanjuje njezine strahove, Blythe sve više počinje preispitivati vlastiti razum i samu sebe. „Razmišljala sam kako da se izvučem iz svega. Ondje, u mraku, dok mi je mlijeko teklo, a stolica se ljuljala. Razmišljala sam o tome da je spustim u krevetić i usred noći odem. Razmišljala sam o tome gdje mi je putovnica. O stotinama letova ispisanih na ploči odlazaka u zračnoj luci. O tome koliko gotovine mogu odjednom dignuti na bankomatu. O tome da mobitel ostavim na noćnom ormariću. Koliko će vremena trebati da mi se prestane stvarati mlijeko, da mi dojke prestanu biti dokazom da se ona rodila. To su misli koje svojim usnama nikada ne dopuštam izgovoriti. To su misli koje većina majki i ne poznaje.“

Kada dobiju i drugo dijete, sina Sama, Blythe upoznaje povezanost majke i djeteta o kojem je sanjala, sve do jednog dana kada im se životi mijenjaju u trenu…

Drago dijete

Odličan triler iz pera njemačkog književnika Romyja Hausmanna Drago dijete preveden je na 15 svjetskih jezika i brzo po objavljivanju je zauzeo vrh Spiegelove liste bestselera. Riječ je o psihološkom trileru u kojem je glavna tema otmica studentice Lene prije 14 godina.

U kolibi, duboko u šumi živi obitelj koju u potpunosti kontrolira otac: kada se jede, kada se ide na toalet, kada se jede ili uči. „U meni nema ničega osim tog jednog, sasvim jasnog osjećaja. On se usadio i jednostavno ga se ne mogu riješiti. Peče me u želucu, stišće mi sljepoočice poput škripca koji se iz dana u dan sve više sužava.“ Do njih nitko ne može jer nitko ne zna gdje su. Sada se u bolnici pojavljuje pacijentica koju je udario auto i koja svojim opisom odgovara otetoj Leni. Međutim, postavljaju se pitanja je li to zaista Lena, gdje je bila do sada, tko ju je oteo i zašto.

Ovaj psihološki triler počinje ondje gdje drugi završavaju, ali to ne znači da će Vam do kraja išta biti jasno. Neizvjesnost i majstorski stil pisanja opčinili su čitateljsku publiku diljem svijeta.

Pročitajte psihološki triler koji Vas vodi u duboku šumu među neobične članove jedne obitelji čija majka očajnički traži spas.

Bal luđakinja

Mlada francuska spisateljica Victoria Mas svojim je prvijencem Bal luđakinja osvojila kritiku i čitatelje diljem svijeta, a uskoro se očekuje i filmska adaptacija romana. Radnja romana smještena je u Pariz na konac 19. stoljeća u psihijatrijsku ustanovu Salpetriere gdje su zatvorene isključivo žene koje su proglašene ludima, histeričnima i koje je društvo odbacilo. Istina je ipak nešto drugačija, te su žene zapravo smetnja okolini, neželjene supruge, majke koje ne mogu preboljeti gubitak djece ili tvrdoglave kćeri. Svaki muškarac (brat, otac, suprug) mogao je tamo smjestiti ženu za koju je smatrao da se nedolično ponaša i živi. „Bolest dehumanizira; pretvara te žene u marionete na milost i nemilost pretjeranih simptoma, mekane lutke u rukama liječnika koji njima manipuliraju i pregledavaju im sve nabore kože, znatiželjne zvijeri koje zanima samo klinički pristup. One više nisu supruge, majke ili mlade djevojke, nisu žene koje pazimo ili cijenimo, nikada neće biti žene koje želimo ili volimo: one su bolesnice. Luđakinje. Promašaji.“

Tamo završava i mlada Eugenie, iz vrlo ugledne i bogate obitelji i kada se poveže s glavnom bolničarkom Genevieve u njoj vidi spas za bijeg. Najidealniji trenutak za spas je tzv. bal luđakinja, osebujan eksperiment liječnika u sklopu kojega krema Pariza dolazi gledati pacijentice prerušene u razne kostime, uživajući pritom u zvucima valcera i polke.

Bal luđakinja roman je koji progovara o mačizmu i nepravdi nanesenoj ženama, te istražuje tugu, traumu i sestrinstvo iza zidova notorne pariške ludnice.

Dom za neželjene djevojčice

Kanadskoj književnici Joanni Goodman Dom za neželjene djevojčice prvi je roman preveden na hrvatski jezik, ali vjerujemo ne i zadnji. Bazirajući priču na mračnoj istini kanadske povijesti, Goodman stvara dva snažna ženka lika: Maggie i Elodie, majku i kći, koje su rastavljene odmah po upoznavanju, ali ne odustaju jedna od druge. Maggie je s 15 godina ostala trudna sa siromašnim momkom sa susjedne farme što njezin otac nikako nije mogao prihvatiti, te je Elodie odmah dao na usvajanje, čim se malena rodila. Djevojčica je odrasla u sirotištu koje je tadašnja politika s kanadskim premijerom na čelu pretvorila u umobolnicu: „Ta djeca nisu bila samo siročad; već napuštena, ‘djeca grijeha’ u provinciji, rođena u izvanbračnim vezama, koja nisu imala nikoga da se za njih zauzme. Najranije je Moniqueno sjećanje na život u sirotištu Sanit-Sulpice u Farnhamu, gdje je živjela do svoje sedme godine. Danas je ono poznato pod nazivom ‘Dom za neželjene djevojčice’. – Ali nije to mjesto bilo loše. – prisjeća se ona. – Ne vežu me za nj loša sjećanja, sve do onog trenutka kada je pretvoreno u psihijatrijsku bolnicu.“

Dom za neželjene djevojčice dirljiva je i napeta priča o neraskidivoj sponi između majke i kćeri koji će Vas osvojiti već svojim prvim stranicama.

Dar prošlosti

Fiona Valpy uspješna je britanska autorica brojnih bestselera prevedenih na dvadesetak svjetskih jezika, a prvi na hrvatskom je roman Dar prošlosti. Kombinirajući povijesnu i suvremenu priču autorica uranja u vihore Drugog svjetskog rata pričajući nam o trima snažnim i posebnim ženama koje u Parizu pronalaze svoje načine borbe protiv nacista. Tri prijateljice: Claire, Mireille i Vivienne krojačice su i cimerice koje vode svoje živote kako najbolje znaju i umiju boreći se protiv gladi, hladnoće i teških ratnih uvjeta. Snagu za preživljavanjem i daljnju borbu crpe jedna iz druge jer: „Tiho sada. Zajedno smo. Sve će biti dobro.“ Njihove sudbine odvode ih na različite putove, ali dok znaju da su tu jedna za drugu sve je lakše i bolje.

Drugu priču u romanu istražuje Clairena unuka Harriet, koja se iz Londona seli u Pariz zbog posla i zanimanja za bakin život. Živeći i radeći u istoj zgradi gdje i Claire, Harriet razotkriva obiteljsku povijest koja je mračnija i bolnija nego što je ikad mogla zamisliti.

Posljednji svoje vrste

U svome najnovijem ostvarenju Posljednji svoje vrste, norveška književnica Maja Lunde ponovno očarava čitateljsku publiku diljem svijeta. Prateći već klasičan način formiranja priče u tri vremenska razdoblja, Lunde nas vodi u svijet divljih konja i posljednjih preživjelih primjeraka te vrste. Prva priča odvija se u Rusiji koncem 19. stoljeća gdje pomoćnik zoološkog vrta želi poći u Mongoliju ispitati postojanje divljih konja. Druga nas priča vodi u Mongoliju 90-ih godina prošlog stoljeća gdje veterinarka Karin pokušava Divljeg konja Przewalskog vratiti iz Europe u Mongoliju. Radnja zadnje priče odvija se u bliskoj budućnosti, u godini 2064. gdje Eva odbija odustati od svoje farme iako se raspada a svi susjedi su, zbog nestašica hrane i vode, iselili.

„Kada izumire vrsta? Kada više ne postoji nijedan primjerak? Ili kad nestane posljednji slobodan primjerak? Oduvijek sam vjerovala da, kad neke vrste više nema u divljini, ona više ne postoji. Divlji konji nisu živjeli, onako kako je u njihovoj prirodi da žive, već nekoliko stotina godina. Živjeli su u zoološkim vrtovima i rezervatima, ovisili su o ljudskoj pomoći kako bi preživjeli, pomoću sijena, zrnja, soli i lijekova. Kada se ljudi brinu za stado, odvajaju pojedine pastuhe kako bi se izbjegli sukobi i agresija. Pomažu suzbijanju parenja među konjima u bliskom srodstvu. Što više vremena prolazi, više se vrsta navikava na ljudsku pomoć. Opstaju osobine koje najviše odgovaraju životu kojim žive. Survival of the fittest, čak i u zatočeništvu.“

Maja Lunde svoje romane formira oko egzistencijalnih pitanja stvarajući ciklus knjiga koje bi svatko trebao pročitati i zapitati se kakav je naš odnos prema prirodi i životinjama.  

Zulejha otvara oči

Guzel Jahina ruska je književnica i scenaristica tatarskih korijena. Njezin debitantski roman Zulejha otvara oči temelji se na iskustvu njezine bake Tatarke, koja je bila jedna od raskulačenih i prognanih za vrijeme Staljinova režima.

Godina je 1930. kada u jednom tatarskom selu komunisti ubijaju Zulejhina muža i nju progone. „Zulejha se okrene natrag. Nikad u cijelom svom životu nije ostala sam. Tko će joj govoriti što da čini i ne čini? Psovati je ako loše radi? Štititi od Crvene horde. Hraniti, na kraju krajeva?“ U stravičnim uvjetima s ostalim je prognanicima prisiljena živjeti u tajgi na obali rijeke Angare. Ostavljeni i zaboravljeni od svih, prognanici se, zajedno s ruskim zapovjednikom, bore za svakodnevno preživljavanje. Cijela galerija zanimljivih likova živi u toj zajednici (intelektualci, osebujan liječnik, kriminalac…) tako da čitatelj ponekad i zaboravi da čita roman o Zulejhi. Njihova borba i ustrajnost da formiraju koliko-toliko normalan život nadahnjuje čitatelja i ponuka ga da navija za njihov uspjeh.

Zulejha otvara oči roman je iznimne snage koji majstorski opisuje jedan od najokrutnijih političkih trenutaka u povijesti SSSR-a i veliča volju za životom, žrtvu, hrabrost i ljubav.