Kukum

Kanadski književnik Michel Jean potomak je naroda Innu iz Mashteuiatsha u Qubecu i jedan od najvažnijih autohtonih kebečkih pisaca. Roman Kukum dobitnik je brojnih domaćih i inozemnih nagrada te svakako priča koju morate pročitati i sačuvati duboko u srcu.

Kukum je priča o autorovoj prabaki Almande Simeon koja se zaljubivši u mladića iz naroda Innu provela život s njima na prekrasnom jezeru i rijeci, okružena šumom i netaknutom prirodom. Roman donosi priču o njihovu životu, običajima i preživljavanju u teškim kanadskim zimama. Unatoč življenju u teškim uvjetima, ljudi su se uvijek držali zajedno te je njihovu zajednicu krasilo razumijevanje, nesebična pomoć i razumijevanje. Sve se promijenilo kada se u njihov život počela petljati politika i industrijalizacija, te su od života u rezervatu na kraju ostali bez svoje zemlje gotovo u potpunosti. Sječa šuma i uništavanje prirodnih bogatstva bolno prikazuju bolest suvremenog čovjeka.

„Moja djeca rođena su u šumi. Moja unučad odrasla je u rezervatu. Prva su se školovala na teritoriju, a druga u internatu. Kad su se odande vratila, djeca su se izražavala na francuskome. Bjelački svećenici zabranjivali su im govoriti innu-aimun čak kažnjavali one koji to čine. Srušen je još jedan most između naraštaja. Mislili su da će ih, oduzevši im jezik, pretvoriti u bijelce. Ali Innu koji govori francuski j dalje ostaje Innu. S jednom ranom više.“ 

Pačinko

Hvaljen roman američke spisateljice Min Jin Lee Pačinko doživio je i svoju ekranizaciju u vidu serije te je popularan diljem svijeta. Kada ga pročitate – bit će Vam jasno i zašto.

Pačinko je obiteljska saga o korejskim iseljenicima u Japanu koji u novoj državi nikada neće biti prihvaćeni kao domaći, iako je već treća generacija rođena u Japanu. Pričajući povijest korejske obitelji preko glavne junakinje Sunje autorica piše i o teškom položaju žena sredinom 20. stoljeća: „Sunja, dušo, ženin život beskonačan je rad i patnja. Patnja pa još patnje. Znaš, bolje se pripremiti za to. Postaješ žena i to trebaš znati. Muškarac za kojeg se udaš posve će odrediti kvalitetu tvog života. Dobar muškarac znači pristojan život, a loš muškarac proklet život – ali bez obzira na sve, uvijek očekuj patnju i samo marljivo radi. O siromašnoj ženi neće brinuti nitko osim nje same.“ Sunja se, kao vrlo mlada djevojka, zaljubi u bogatog mešetara Koh Hansua s kojim i zatrudni. Kada sazna da je Hansu već oženjen u Japanu, Sunja pada u depresiju jer zna da će njezina trudnoća i njezino dijete obilježiti čitave generacije obitelji. Stoga pristaje udati se za boležljivog pastora s kojim odlazi u Osaku. Njezin odlazak iz rodne Koreje pokrenuo je niz događaja koji će odjekivati desetljećima i utjecati na sudbine sljedećih naraštaja.

U zanosan obiteljski narativ upletene su potresne sudbine brojnih likova, njihove ljubavi i gubici, ambicije i razočaranja, njihove pobjede i porazi. Min Jin Lee sigurnom nas rukom vodi, kako zagušljivim uličnim tržnicama i siromašnim korejskim getima, tako i  blještavim pačinko-salonima, u kojima zveckaju fliperi i novac, i moćnim kriminalnim yakuza podzemljem, ispisujući raskošnu dramu o identitetskim i moralnim postavkama dvaju naroda na vjetrometini burnog dvadesetog stoljeća.

Druga polovica Auguste Hope

Prvijenac autorice Joanne Glen Druga polovica Auguste Hope ljekovita je doza snažnih emocija i obiteljska saga koja priča o tuzi, gubitku, izbjeglištvu i traumi građanskog rata. Glavna junakinja romana je Augusta koja odrasta u malenom engleskom mjestu sa svojim roditeljima i sestrom blizankom Julijom. „Moj prvi izlazak (iz majke) bio je uznemirujući. Pogrešno sam se okrenula i omotala si pupčanu vrpcu oko vrata, dok je Julia u svijet spokojno iskliznula nedugo prije ponoći 31. srpnja. Ja sam stigla tek nekoliko minuta kasnije, a tada je već bio kolovoz pa smo bile blizanke s različitim datumima rođenja. Moja sestra, rođena u srpnju dobila je ima Julia, a ja, rođena u kolovozu bit ću Augusta.“

Augusta je uvijek bila pomalo „čudna“ – obožavala je riječi i učila napamet cijele rječnike, kroz školovanje ispravljala svoje profesore i uvijek žudila za nečim većim i drugačijim od ponude malenoga mjesta u kojem odrasta. Julia je bila suprotnost – sretna i zadovoljna sa srednjoškolskom ljubavi s kojim sanja o osnivanju obitelji u rodnome mjestu. Međutim, kada nezamisliva tragedija preokrene život cijele obitelji naglavačke, Augusta će biti prisiljena uroniti u nepoznato i otkriti gdje joj je dom, ali i srce.

Druga polovica Auguste Hope dirljiv je roman koji se našao i u užem izboru za najbolji debitantski roman.

O ženama i soli

Američka književnica Gabriela Garcia dobitnica je nekoliko nagrada i stipendije, a O ženama i soli njezin je prvijenac. Roman je oda ženama u različitim životnim okruženjima sa zajedničkom poveznicom – odnos majka i kćeri.

Roman prati žene obitelji izbjegle s Kube u Ameriku te kroz kaleidoskopsku priču svih likova portretira živote iznimnih žena. Carmen je rođena na Kubi te su traume imigrantskog života u Miamiju ostavile na njoj neizbrisiv trag. Njezina kći Jeanette bori se s ovisnošću o drogama i u pokušajima izlaska iz zle prošlosti i traume, odluči istražiti obiteljsku povijest. U jednom je trenutku njezino istraživanje dovodi na Kubi gdje se sprijateljuje i po prvi puta upoznaje sestričnu Maydelis i baku Dolores. „Znači, moja majka mrzi svoju majku. Bilo je trenutaka kad sam mislila da mrzim svoju majku, zato razumijem, iako se pitam je li ih zaista razdvojila samo politika. Odrasla sam u Miamiju, da, i gledala kako se obiteljski ručkovi pretvaraju u sveopću svađu samo zato što je netko spomenuo Kubu, ali ne zanimaju me obiteljske prepirke baš kao ni moju sestričnu Maydelis, koja je moja vršnjakinja. Odrasle smo na suprotnim obalama, ali podjednako preplavljene politikom, tako da smo sve proživljavale kroz kontekst države udaljene mnogo kilometara. Razumijem njezinu malaksalost. I ja sam umorna.“

O ženama i soli isprepleteni su portreti žena koje se bore, vole, gube i pronalaze sebe. Predivna ljudska i ženka priča očarat će vas odmah na početku i do kraja vas neće nimalo razočarati.

Voda za mrtve

Predivan roman Voda za mrtve autora Sinana Antoona 2017. godine nagrađen je Arapskom književnom nagradom i svatko tko ga pročita shvatit će i zašto.  Glavni junak je mladić Jawad, najmlađi sin šijitske bagdadske obitelji. Njegov otac cijeloga života obavlja posao pranja pokojnika prema muslimanskim vjerskim običajima te očekuje da njegov sin naslijedi tu tradiciju. Jawad pak sanja postati kiparom i završava Akademiju likovnih umjetnosti. Međutim, kada njegov otac naglo premine Jawad ostaje sam s majkom o kojoj treba skrbiti i financijski brinuti, i prisiljen je posvetiti se zanimanju svoga oca, ali duboko u svome srcu i dalje se usudi sanjati i ne odustati od svojih ambicija.

Voda za mrtve osim priče o Jawadu i njegovu ocu, oda je Iraku i priča o ratnoj tuzi i nepravdi. Istovremeno je to roman o životu i smrti koja postaje sastavni dio života: „Živi umiru ili odlaze na putovanje, a mrtvi se uvijek vraćaju. Nekoć sam vjerovao da su život i smrt dva različita svijeta, odijeljena jasnim granicama. Sad znam da su blisko povezani. Oblikuju jedan drugoga. Jedan pije iz čaše onog drugog.“ 

Zoli

Irski književnik Colum McCann autor je sedam romana i triju zbirka kratkih priča, a djela su mu prevedena na više od 40 jezika. Ukoliko se odlučite pročitati bilo koje njegovo djelo sigurno nećete požaliti, dapače, htjet ćete još.

Roman Zoli priča je o romskoj pjesnikinji koju je autor utemeljio na istinitoj priči. Zoli Novotna mlada je žena odrasla u putujućoj romskoj tradiciji. Kada njezina obitelj strada od Hlinkinih gardista tada šestogodišnja djevojčica ostaje sama sa svojim djedom. Djed je unuku naučio čitati i pisati, što je bila rijetkost u njihovoj zajednici, pa je djevojčica to morala skrivati od ostalih članova. Zoli s vremenom počinje pisati vlastite pjesme te joj slava raste i postaje poznata van krugova romske zajednice, ali kada je vladajući komunisti iskoriste za vlastite ciljeve biva izopćena i izbačena, te kreće sama na put prema zapadnoj Europi.

McCann je kroz roman dao izvrstan opis romske zajednice na koju, često, gledamo s krivog stajališta, a to potvrđuju i ove rečenice iz romana: „Nemojte nas pokušati mijenjati. Mi smo potpuni. Građani koji nastanjuju vlastiti prostor.“ Zoli je roman koji tjera na razmišljanje i možda promijeni vaš pogled na svijet.

Dvije sestre

Roman Dvije sestre američke spisateljice Jennifer Weiner obiteljska je priča koja prati sestre Jo i Bethie Kaufman od njihova odrastanja 50-ih godina prošlog stoljeća do današnjice. Djevojčice odrastaju u Detroitu s majkom i ocem u savršenoj kući srednje klase iz predgrađa, a uloge članova obitelji jasno su podijeljene. Jo je muškobanjasta djevojčica, načitana buntovnica čija je strast svijet učiniti boljim. Bethie je njezina suprotnost: majčin ponos, ženstvena, lijepa i poslušna buduća zvijezda koja uživa u svojoj omiljenosti te sanja o tradicionalnom životu. Kako su odrastale karte su se promiješale i njihovi životi daleko su od dječjih snova: „Ona i sestra su odrasle. Jo je uvijek bila za Bethie čvrsta točka i zaštitnica, a sada su se kretale u različitim smjerovima, udaljavajući se jedna od druge. Kao da je Jo kupila kartu za izlet na koji Bethie nije mogla ići; kao da je već na putu u zemlju u kojoj Bethie nikada neće postati građanka, gdje će zauvijek govoriti jezikom s čujnim akcentom.“ Iako se često nisu slagale u mišljenjima, znale su da je ona druga uvijek tu i da si čuvaju leđa.

Osim što je ovaj roman predivna obiteljska saga ujedno je priča o feminizmu i jakim ženskim likovima koji se cijeli život bore za prava žena. Stvarajući roman sa isključivo ženskim pripovjedačicama autorica je apostrofirala borbu žena kroz desetljeća, koja je, nažalost, i danas često potrebna.

Hotel Wartburg

Zoran Žmirić svojim najnovijim romanom Hotel Watrburg ponovno oduševljava čitatelje i s razlogom se svrstava u najčitanije hrvatske autore.

Hotel Watrburg priča je o automobilu koji je obilježio život jedne obitelji kao i priča o obitelji koja je imala crveni Wartburg karavan. Otac, majka i dvoje djece čine sasvim normalnu i uobičajenu obitelj koja unutar svoja četiri zida skriva svoje probleme i tajne. Odrastajući, naš pripovjedač prikazuje odnos sa svojim ocem koji je često bio više vlasnik Wartburga nego roditelj. „’Probajte shvatiti’, prekinem ga blago. ‘To je prvi i jedini auto koji je imao. U njemu nas je vozio doktoru, na izlete, u Trst, na godišnje odmore, kad se sestra rodila dovezao ju je kući u njemu. U tom je autu cijeli jedan život. Ne samo njegov, već cijele naše obitelji.’“

Istovremeno ovaj je roman i priča o nekim prošlim vremenima u kojima će se mnogi prepoznati, pa i žaliti za prošlošću. Svatko tko je odrastao u prošlom stoljeću pronaći će dio sebe u Hotelu Watrburgu i poistovjetiti se s junacima romana.

Svježa voda za cvijeće

Divno, emotivno, pamtljivo i dirljivo samo su neki od epiteta kojima možemo opisati drugi roman francuske spisateljice Valerie Perrin Svježa voda za cvijeće. Čitajući ovaj roman uživat ćete u svakoj stranici i svakoj rečenici.

Glavna junakinja je Violette, čuvarica groblja u malome mjestu u Burgundiji. S mnogo ljubavi i posvećenosti brine i skrbi o groblju pa čak i vodi evidenciju o svakome sprovodu (koliko je bilo prisutnih, kakvi su bili vijenci i poruke na njima, te bilježi i govore bližnjih o pokojniku). Na njezina vrata jednoga dana svraća detektiv Julien koji želi urnu svoje majke položiti na grob, njemu, potpunog neznanca. Violette i Julien zajedno otkrivaju životnu i ljubavnu priču njegove majke, dok istovremeno otkrivamo i detalje o Violettinoj prošlosti i boli koju ona nosi u svome srcu.

Svježa voda za svijeće iako govori o smrti kao sastavnom dijelu života, je zapravo oda životu i malim stvarima koje život čine vrijednim življenja. Pisan poetičnim jezikom roman na početku svakoga poglavlja donosi kratku sentencu o životu, postojanju i umiranju.

„Postoji nešto jače od smrti, a to je spomen na one kojih nema u sjećanju živih.“

Shuggie Bain

Škotsko-američki pisac Douglas Stuart ponajviše je poznat po romanu „Shuggie Bain“. Odrastao je u siromašnoj i disfunkcionalnoj obitelji, što je najveća tema njegova pisanja. Svoj debitantski roman Shuggie Bain autor je pisao 10 godina i odbilo ga je više od 30 nakladničkih kuća, da bi po objavljivanju, bio nagrađen nagradom Booker i još nizom američkih i engleskih nagrada. Preveden je na čak 40-ak svjetskih jezika.

Naslovni junak ovog tužnog i dirljivog romana dječak je koji odrasta u disfunkcionalnoj obitelji u Škotskoj, s majkom alkoholičarkom i starijom polusestrom i polubratom. Kada ih napusti Shuggijev otac, te se braća odsele dječak ostaje sam s majkom o kojoj svakodnevno brine. Njezin alkoholizam uništio je cijelu obitelj, ali dječak se i dalje svojski trudi usmjeriti majku na pravi put i nikada je ne napustiti. „Nije mu bila od bogzna kakve pomoći s domaćom zadaćom iz matematike, a bilo je i dana kad bi prije umro od gladi nego dobio topli obrok, ali Shuggie ju je sad gledao i shvatio da na tom području briljira. Svaki se dan našminkala i napravila frizuru, iskobeljala iz groba i visoko uzdigla glavu. Kad god bi upala u alkoholnu kaljužu, sljedeći bi dan ustala, odjenula najbolji kaput i suočila se sa svijetom. Kad joj je trbuh bio prazan, a djeca gladna, napravila je frizuru da uvjeri svijet u suprotno.“ Dok se svakodnevno brine o majci, Shuggie pokušava shvatiti i sebe i svoje potrebe, a društvo u školi i susjedstvo nije mu ni od kakve pomoći, dapače dječak uvijek nailazi na osude zbog toga što je drugačiji.

Shuggie Bain nezaboravan je i potresan roman o ljubavi, nasilju, siromaštvu, ali i o nastojanju da se u svijetu koji nije naklonjen drugačijem i nježnom postojanju pronađe vlastito mjesto. I koliko god nas boljelo i rastužilo dok ga čitamo, iz njega ćemo izaći ne samo lakši, veći i bolji.