U svome najnovijem ostvarenju Posljednji svoje vrste, norveška književnica Maja Lunde ponovno očarava čitateljsku publiku diljem svijeta. Prateći već klasičan način formiranja priče u tri vremenska razdoblja, Lunde nas vodi u svijet divljih konja i posljednjih preživjelih primjeraka te vrste. Prva priča odvija se u Rusiji koncem 19. stoljeća gdje pomoćnik zoološkog vrta želi poći u Mongoliju ispitati postojanje divljih konja. Druga nas priča vodi u Mongoliju 90-ih godina prošlog stoljeća gdje veterinarka Karin pokušava Divljeg konja Przewalskog vratiti iz Europe u Mongoliju. Radnja zadnje priče odvija se u bliskoj budućnosti, u godini 2064. gdje Eva odbija odustati od svoje farme iako se raspada a svi susjedi su, zbog nestašica hrane i vode, iselili.

„Kada izumire vrsta? Kada više ne postoji nijedan primjerak? Ili kad nestane posljednji slobodan primjerak? Oduvijek sam vjerovala da, kad neke vrste više nema u divljini, ona više ne postoji. Divlji konji nisu živjeli, onako kako je u njihovoj prirodi da žive, već nekoliko stotina godina. Živjeli su u zoološkim vrtovima i rezervatima, ovisili su o ljudskoj pomoći kako bi preživjeli, pomoću sijena, zrnja, soli i lijekova. Kada se ljudi brinu za stado, odvajaju pojedine pastuhe kako bi se izbjegli sukobi i agresija. Pomažu suzbijanju parenja među konjima u bliskom srodstvu. Što više vremena prolazi, više se vrsta navikava na ljudsku pomoć. Opstaju osobine koje najviše odgovaraju životu kojim žive. Survival of the fittest, čak i u zatočeništvu.“

Maja Lunde svoje romane formira oko egzistencijalnih pitanja stvarajući ciklus knjiga koje bi svatko trebao pročitati i zapitati se kakav je naš odnos prema prirodi i životinjama.