Dvije sestre

Roman Dvije sestre američke spisateljice Jennifer Weiner obiteljska je priča koja prati sestre Jo i Bethie Kaufman od njihova odrastanja 50-ih godina prošlog stoljeća do današnjice. Djevojčice odrastaju u Detroitu s majkom i ocem u savršenoj kući srednje klase iz predgrađa, a uloge članova obitelji jasno su podijeljene. Jo je muškobanjasta djevojčica, načitana buntovnica čija je strast svijet učiniti boljim. Bethie je njezina suprotnost: majčin ponos, ženstvena, lijepa i poslušna buduća zvijezda koja uživa u svojoj omiljenosti te sanja o tradicionalnom životu. Kako su odrastale karte su se promiješale i njihovi životi daleko su od dječjih snova: „Ona i sestra su odrasle. Jo je uvijek bila za Bethie čvrsta točka i zaštitnica, a sada su se kretale u različitim smjerovima, udaljavajući se jedna od druge. Kao da je Jo kupila kartu za izlet na koji Bethie nije mogla ići; kao da je već na putu u zemlju u kojoj Bethie nikada neće postati građanka, gdje će zauvijek govoriti jezikom s čujnim akcentom.“ Iako se često nisu slagale u mišljenjima, znale su da je ona druga uvijek tu i da si čuvaju leđa.

Osim što je ovaj roman predivna obiteljska saga ujedno je priča o feminizmu i jakim ženskim likovima koji se cijeli život bore za prava žena. Stvarajući roman sa isključivo ženskim pripovjedačicama autorica je apostrofirala borbu žena kroz desetljeća, koja je, nažalost, i danas često potrebna.

Hotel Wartburg

Zoran Žmirić svojim najnovijim romanom Hotel Watrburg ponovno oduševljava čitatelje i s razlogom se svrstava u najčitanije hrvatske autore.

Hotel Watrburg priča je o automobilu koji je obilježio život jedne obitelji kao i priča o obitelji koja je imala crveni Wartburg karavan. Otac, majka i dvoje djece čine sasvim normalnu i uobičajenu obitelj koja unutar svoja četiri zida skriva svoje probleme i tajne. Odrastajući, naš pripovjedač prikazuje odnos sa svojim ocem koji je često bio više vlasnik Wartburga nego roditelj. „’Probajte shvatiti’, prekinem ga blago. ‘To je prvi i jedini auto koji je imao. U njemu nas je vozio doktoru, na izlete, u Trst, na godišnje odmore, kad se sestra rodila dovezao ju je kući u njemu. U tom je autu cijeli jedan život. Ne samo njegov, već cijele naše obitelji.’“

Istovremeno ovaj je roman i priča o nekim prošlim vremenima u kojima će se mnogi prepoznati, pa i žaliti za prošlošću. Svatko tko je odrastao u prošlom stoljeću pronaći će dio sebe u Hotelu Watrburgu i poistovjetiti se s junacima romana.

Svježa voda za cvijeće

Divno, emotivno, pamtljivo i dirljivo samo su neki od epiteta kojima možemo opisati drugi roman francuske spisateljice Valerie Perrin Svježa voda za cvijeće. Čitajući ovaj roman uživat ćete u svakoj stranici i svakoj rečenici.

Glavna junakinja je Violette, čuvarica groblja u malome mjestu u Burgundiji. S mnogo ljubavi i posvećenosti brine i skrbi o groblju pa čak i vodi evidenciju o svakome sprovodu (koliko je bilo prisutnih, kakvi su bili vijenci i poruke na njima, te bilježi i govore bližnjih o pokojniku). Na njezina vrata jednoga dana svraća detektiv Julien koji želi urnu svoje majke položiti na grob, njemu, potpunog neznanca. Violette i Julien zajedno otkrivaju životnu i ljubavnu priču njegove majke, dok istovremeno otkrivamo i detalje o Violettinoj prošlosti i boli koju ona nosi u svome srcu.

Svježa voda za svijeće iako govori o smrti kao sastavnom dijelu života, je zapravo oda životu i malim stvarima koje život čine vrijednim življenja. Pisan poetičnim jezikom roman na početku svakoga poglavlja donosi kratku sentencu o životu, postojanju i umiranju.

„Postoji nešto jače od smrti, a to je spomen na one kojih nema u sjećanju živih.“

Shuggie Bain

Škotsko-američki pisac Douglas Stuart ponajviše je poznat po romanu „Shuggie Bain“. Odrastao je u siromašnoj i disfunkcionalnoj obitelji, što je najveća tema njegova pisanja. Svoj debitantski roman Shuggie Bain autor je pisao 10 godina i odbilo ga je više od 30 nakladničkih kuća, da bi po objavljivanju, bio nagrađen nagradom Booker i još nizom američkih i engleskih nagrada. Preveden je na čak 40-ak svjetskih jezika.

Naslovni junak ovog tužnog i dirljivog romana dječak je koji odrasta u disfunkcionalnoj obitelji u Škotskoj, s majkom alkoholičarkom i starijom polusestrom i polubratom. Kada ih napusti Shuggijev otac, te se braća odsele dječak ostaje sam s majkom o kojoj svakodnevno brine. Njezin alkoholizam uništio je cijelu obitelj, ali dječak se i dalje svojski trudi usmjeriti majku na pravi put i nikada je ne napustiti. „Nije mu bila od bogzna kakve pomoći s domaćom zadaćom iz matematike, a bilo je i dana kad bi prije umro od gladi nego dobio topli obrok, ali Shuggie ju je sad gledao i shvatio da na tom području briljira. Svaki se dan našminkala i napravila frizuru, iskobeljala iz groba i visoko uzdigla glavu. Kad god bi upala u alkoholnu kaljužu, sljedeći bi dan ustala, odjenula najbolji kaput i suočila se sa svijetom. Kad joj je trbuh bio prazan, a djeca gladna, napravila je frizuru da uvjeri svijet u suprotno.“ Dok se svakodnevno brine o majci, Shuggie pokušava shvatiti i sebe i svoje potrebe, a društvo u školi i susjedstvo nije mu ni od kakve pomoći, dapače dječak uvijek nailazi na osude zbog toga što je drugačiji.

Shuggie Bain nezaboravan je i potresan roman o ljubavi, nasilju, siromaštvu, ali i o nastojanju da se u svijetu koji nije naklonjen drugačijem i nježnom postojanju pronađe vlastito mjesto. I koliko god nas boljelo i rastužilo dok ga čitamo, iz njega ćemo izaći ne samo lakši, veći i bolji.  

Zabranjena bilježnica

Rođena Rimljanka Alba de Cespedes unuka je prvoga predsjednika Kubanske republike, a do svoje smrti objavila je dvadesetak knjiga. Roman Zabranjena bilježnica objavljen je 1952. godine kao njezin treći i najpopularniji roman. Napisan u dnevničkoj formi, roman je intimna ispovijest Valerije; supruge, majke i službenice koja živi u Rimu urednim i skromnim građanskim životom. „Nikad nisam mislila da je sve što mi se događa u danu vrijedno bilježenja. Vlastiti mi se život uvijek činio beznačajnim, bez velikih događaja, osim što sam se udala i rodila djecu. Međutim, otkad sam pukim slučajem počela voditi dnevnik, kao da sam otkrila da riječ ili ton mogu biti jednako važni, ako ne i važniji, od zbivanja koje smo naviknuli smatrati značajnima. Naučiti čitati svakodnevne sitnice možda znači doista razumjeti najskrovitije značenje života. Ne znam je li to nešto dobro, bojim se da nije.“

Kada svoje misli i osjećaje počne zapisivati u malu crnu bilježnicu, Valerija ne sluti kako će to postati dnevnik rasapa njezinih iluzija koje je gajila o braku, djeci i krhkom komforu građanskoga života. Zabranjena bilježnica roman je o ženi koja pokušava pronaći vlastiti identitet između uloge majke i supruge. Potresna i iskrena ispovijed Valerije značajno je svjedočanstvo koje svakako treba pročitati.

U zemlji drugih

Leila Slimani romanom U zemlji drugih dokazuje zašto je danas najvažnija francuska spisateljica. Ovaj roman prvi je dio planirane trilogije o odrastanju i životu u Maroku, o obitelji koja nije ni arapska ni francuska.

Glavna junakinja romana je Mathilde koja se u tijeku Drugog svjetskog rata zaljubi u Marokanca Aminea i zbog ljubavi se odluči preseliti iz Francuske preko mora u Maroko. No u toj dalekoj, za nju egzotičnoj zemlji, ništa nije onako kako je sanjala i očekivala. Nema zabava ni raskošnih haljina, nema Božića ni europskih običaja. Upravo suprotno – Mathilde postaje majka dvoje djece, živi na farmi sa suprugom poljoprivrednikom i pokušava se snaći u novome svijetu koji je, kao strankinju i potencijalnog neprijatelja, teško prihvaća. „Pokušala joj je objasniti što znači živjeti u svijetu u kojem ne pripada, u kojem vladaju nepravedna i odvratna pravila, u kojem muškarci nikad ne polažu račune, u kojem nemaš prava plakati zbog grube riječi. Zajecala je prisjećajući se dugih dana i neizmjerne samoće, nostalgije koju je osjećala za domom i djetinjstvom. Nije prije mogla ni pretpostaviti što to znači razdvojenost i život u drugoj zemlji.“

U zemlji drugih iznimno je bogat i veličanstven obiteljski portret koji nas uvodi u Mathildein svijet i život, te s nestrpljenjem čekamo ostale dijelove Slimanijine trilogije.

Zahvalnosti

Zahvalnosti je roman francuske spisateljice Delphine de Vigan koja je svojim književnim radom stekla iznimno cijenjen status u cijeloj Europi. Njezino najnovije ostvarenje ponovno potvrđuje autoričinu kvalitetu, erudiciju i ljepotu pisanja.

U romanu pratimo Michku, nekadašnju lektoricu koja u starosti počinje gubiti i zaboravljati riječi, a do jučer su one bile njezin život. Kako više nije toliko samostalna odluči preseliti se u dom za starije, a dvije osobe koje ju redovito posjećuju su njezina susjeda Marie, mlada žena koju je Michka prigrlila dok je bila djevojčica, i Jerome, liječnik terapeut zadužen da prati njezino stanje i da s njom vježba. „Ja sam logoped. Radim s riječima i šutnjom. S neizrečenim. Radim sa sramom, s tajnama, s kajanjem. Radim s odsutnosti, s uspomenama koje su nestale i koje ponovno probudi neko ime, lik, miris. Radim s boli koja je prošla i boli koja traje. S povjeravanjima. I sa strahom od smrti. To mi je dio posla.“ Michka se bori s nekim stvarima iz prošlosti i to poglavlje želi zatvoriti prije smrti.

Iako obujmom vrlo kratak, Zahvalnosti je zapravo velik roman koji nas podsjeća na nužnost razgovaranja i izgovaranja zahvalnosti koju osjećamo prema drugima. Roman iznimne snage, potresan i životan čudesna je posveta starenju.  

Zagoreni šećer

Američka autorica indijskih korijena Avni Doshi svojim je prvijencem Zagoreni šećer izazvala prava buru na svjetskoj književnoj sceni. Roman je dobitnik brojnih nagrada i do sada preveden na preko 20 jezika.

Zagoreni šećer nas vodi u Indiju gdje upoznajemo glavnu junakinju – umjetnicu Antaru koja, iako nikada nije imala dobar odnos s majkom, sada mora brinuti o njoj jer majka oboli i počinje gubiti pamćenje. Njezina bolest Antaru vraća u djetinjstvo i odrastanje što čini veliku većinu romana. „Ne sjećam se što sam osjećala prema mami u tom razdoblju, jer tom osjećaju nedostajalo je poznato ime. U ašramu sam živjela bez nje i istodobno čeznula za njom, ali sad kad smo bile zajedno, skretala sam prema strahu, prema osjećaju da možda griješim, da je možda ne želim i ne trebam, a onda se vraćala spoznaji s kojom sam živjela cijeli svoj život, odnosno da je biti bez nje pakao, patnja. Čak i sad, kad sam bez nje, kad želim biti bez nje, kad znam da je njezina prisutnost izvor moje nesreće, još uvijek se budi ta naučena čežnja, ta žudnja za mekim, bijelim pamukom ofucanih rubova.“ Njezin odnos s majkom utječe i na njezine odluke u odrasloj dobi, kao i na odnose i brak.

Ova hvaljena priča o otrovnoj ljubavi između majke i kćeri intenzivna je i duboka, bolno iskrena, preciznih i oštrih rečenica koje zarezuju u meko tkivo odrastanja i razbijaju mit o idealnom roditeljstvu.

Moja nestala polovica

Moja nestala polovica autorice Brit Bennett s razlogom je proglašena knjigom godine po izboru brojnih američkih časopisa. Priča je to o blizankama Stelli i Desiree koje su odrastale u toliko malenom gradu da „ga nema ni na karti“, a u kojem žive crni ljudi svijetle kože. Blizanke su koliko slične toliko i različite: „Potom su odrasle i postale djevojke, upadljive zbog svoje jednakosti i razlika. Uskoro je postalo smiješno to što ih nekoć nitko nije razlikovao (…) Desiree i Stella, djevojke iz Mallarda. Kako su odrastale, više se nisu doimale kao jedno tijelo podijeljeno na dva, nego kao dva tijela slivena u jedno, a svako vuče na svoju stranu.“ Sa 16 godina zajedno su pobjegle u New Orleans, a tada Stella shvaća da puno bolje u životu može proći predstavlja li se kao bjelkinja. Njihovi putevi tu se razdvajaju, ali sudbine blizanki ostaju isprepletene. Sljedeći naraštaji, njihove kćeri, pokušat će otkriti pravu i istinitu priču o sudbinama svojih majka.

Prekrasan obiteljski roman vrlo zanimljive priče koja kontinuirano teče i privlači čitatelja da želi još. Dubina teme, interesantni likovi i ocrtavanje zajednice o kojoj ne znamo mnogo čine ovaj roman pravom poslasticom za svakoga tko se odluči pročitati ga. 

Pčelar iz Alepa

Pčelar iz Alepa nastao je kao rezultat volontiranja autorice Christy Lefteri u izbjegličkom kampu u Grčkoj. Iako je roman djelo mašte, tematika i likovi bazirani su na stvarnim ljudima i događajima.

Glavni junak i pripovjedač romana je Nuri, pčelar iz Alepa koji sa suprugom Afrom i sinom živi običan život u prelijepom sirijskom gradu. Život im se drastično mijenja kada ratni vihor pohara njihovu zemlju, i u strahu za goli život Nuri odluči napustiti Siriju. Nuri i Afra kreću na iznimno opasno putovanje u Europu, a moraju se suočiti i s bolnim gubitkom sina kojega je usmrtila bomba u vlastitome dvorištu. Smrt djeteta stvara dubok jaz između partnera, a Afrina sljepoća nastala prilikom eksplozije iste bombe još više otežava ionako dramatično putovanje. Na svome putu susreću ostale izbjeglice koji se svakodnevno suočavaju s pitanjima identiteta i pripadnosti, te snalaženja u novom svijetu gdje se ne osjećaju dobrodošlima: „Gdje je sad bio naš dom? I što je uopće dom? U mojim mislima dom je postao fotografija nagrižena plamenom vatre, raj koji nikad neće biti dosegnut.“

Izrazito dirljiv roman otvara nam oči i postavlja novu perspektivu prema ljudima koji traže spas od ratnih strahota. Dirljivo, snažno i suosjećajno napisan roman oda je čovječnosti i snazi ljudskog duha.