Djevojčica

Francuska spisateljica Camille Laurens autorica je dvadesetak djela prevedenih na trideset jezika te dobitnica brojnih nagrada i priznanja. Njezin najnoviji roman Djevojčica veliko je feminističko ostvarenje koje uznemirujuće vjerodostojno priča o jednakosti muškaraca i žena.

Glavna junakinja romana, Laurence od malih se nogu pita je li bolje i lakše biti dječak i odrastati kao muško. „Riječ ‘djevojčica’ nema za tebe nikakvog smisla, ništa više nego riječ ‘dječak’, koja se povremeno javlja u majčinim razgovorima. Malo-pomalo dokučit ćeš, preko drugih riječi, njezin početni značaj. Shvatit ćeš da se ne radi samo, kako bi se možda dalo naslutiti iz obavijesnog tona rečenice, o neutralnoj opservaciji, tvrdnji, nego također i prije svega o vezi sa svijetom, o podrazumijevajućoj sudbini, ako se tako može reći. ‘Djevojčica je’ ponajprije znači ‘Nije dječak’. No prvo moraš svladati druge riječi.“ Kroz roman pratimo Laurencino odrastanje i život koji je suočava s teškim nedaćama i borbama, ali ona je ustrajna u borbi za ravnopravnost i što bolji svijet za svoju kćer.

Poput Annine Ernaux, Elene Ferrante i Bernardine Evaristo, Camille Laurens napisala je briljantna i važan roman o ženskoj povijesti koji će čitatelja potresti, osvijestiti i ohrabriti.  

Nestrpljive

Rođena na krajnjem sjeveru Kameruna, Djaili Amadou Amal pripadnica je naroda Peul i muslimanka koja je već sa 17 godina stupila u brak i suočila se sa svim životnim problemima s kojima se susreću žene iste sudbine. Upravo je i to tema njezinog romana Nestrpljive za koji je nagrađena brojnim književnim priznanjima. Osvajanjem nagrade Goncourt, o kojoj odlučuju učenici srednjih škola, postala je jedna od najpopularnijih žena u Francuskoj i njezina borba za ravnopravnost spolova konačno je prepoznata.

Roman Nestrpljive opisuje sudbine triju žena koje spaja prisilni brak u koji ih roditelji natjeraju. Od žena se očekuju da budu podložne i, nadasve, strpljive. „Težak je ženin životni put, kćeri moja. Rijetki su bezbrižni trenuci. Nemamo mladost. U životu doživimo tek malo radosti. Sreću pronalazimo samo ondje gdje je same stvorimo. Sama ćeš morati pronaći način da si život učiniš podnošljivim. Čak štoviše: da si život učiniš prihvatljivim. Upravo to sam i ja radila svih ovih godina. Pogazila sam vlastite snove kako bih bolje prihvatila svoje dužnosti.“

Prisilni brak, bračno silovanje, sporazumi i poligamija teme su kojima autorica ruši tabue obznanjujući težak položaj žena u Sahelu i nudi potresno štivo o univerzalnoj problematici nasilja nad ženama. Roman koji svakako treba pročitati i dalje preporučiti!

Blockbuster

Blockbuster Zorana Žmirića pravi je dragulj hrvatske ratne proze vrijedan svakog čitatelja. Kroz glas neimenovanog pripovjedača Žmirić donosi priču iz Domovinskog rata opisanu intrigantnim i zanimljivim junacima okruženim različitim životnim sudbinama koji su svi povezani u zajednički vrtlog rata. Glavna nit vodilja cijelog romana je svakako besmisao ratovanja i ratnih strahota: „Ti ovo doživljavaš kao film? Da, ali kao komediju. Kad bih ga gledao kao dokumentarac, morao bih ga ugasiti. Kako bi ga ugasio? Metkom u čeoni režanj. Dakle, rat je film? Amidža se na laktovima dovukao do nas. Smjestio se tako da mu je stol bio u razini očiju. Rukama je dohvatio cigarete sa stola, poslužio se i ubacio: Ima mali pravo. Rat je jako dobar film. Fino su ga režirali, svatko sebi piše scenarij i to na licu mjesta pa izgleda uvjerljivije, strani su ulagači u njega gurnuli velike pare, glumaca na svakom koraku, a i pozera. Nema kaskadera, nema dublera, i kad god i kako god na kraju završio, na njemu će se još godinama zarađivati.“

Čitajući ovaj roman bojat ćete se doći do kraja, jer ćete znati da kraj otkriva istinu. Stoga Vam preporučamo da sami dođete do nje!

Prognanice

U prekrasnom i potresnom romanu Prognanice autorica Christina Baker Kline stvara priču o nevjerojatnim sudbinama triju žena i nedaćama kroz koje zajedno prolaze dok se bore za iskupljenje i slobodu u novom društvu. Evangeline i Hazel zatvorenice su koje britanski pravni sustav za kaznu progoni „s onu stranu mora“, u zloglasnu Van Diemenovu zemlju. Njih se dvije upoznaju, i sklapaju neraskidivo prijateljstvo na brodu Medeja kojim 4 mjeseca putuju do konačnog odredišta. „Evangeline se prisjeti da je godinama u novinama viđala kratke priloge o nepopravljivima – muškarcima, vjerovala je – koje brodovima za prijevoz kažnjenika otpremaju u Australiju. Ubojice i druge devijantne jedinke koje su prognane na drugu stranu svijeta kako bi se Britansko otočje oslobodilo od najgorih kriminalaca.“ Treća junakinja romana je Aboridžinka Mathinna koja je, nakon britanskog progona domorodaca, ostala siroče i prisvojio ju je novi guverner Tasmanije. Sve žena povezuju slične priče, ali će im putovi otići u različitim smjerovima.

Povijesni roman britanske autorice zorno prikazuje vrijeme stvaranja današnje Australije i strahote koje su se u tome procesu događale i zataškavale. Prognanice su iznimna priča o trima ženama koja će nam dati uvid u dio povijesti i naučiti nas kako se odvažno suočiti sa svim nedaćama života.  

Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Potresna, iskrena i, nadasve, tužna autobiografija popularnog Chandlera iz Prijatelja govori o njegovoj, gotovo, cjeloživotnoj borbi s ovisnostima koje sam naziva „velikom užasnom stvari“. Opisujući svoj život od odrastanja u Kanadi i rastave roditelja, preko selidbe u Los Angeles i glumačkih uspjeha, Matthew Perry opisuje i dugogodišnju borbu s ovisnošću o alkoholu, drogama, tabletama i cigaretama. Život mu se vrtio oko odvikavanja na kojima je bio čak 65 puta i na koja je potrošio ogromno bogatstvo. A zapravo je oduvijek samo htio živjeti, jer se jako bojao smrti… Cijeli je život težio za srećom, obitelji i domom, ali ih nikada nije ostvario jer se previše bojao povezanosti i napuštanja.

„Također sam bio toliko usamljen da me boljelo, osjećao sam usamljenost u kostima. Izvana sam izgledao kao najsretniji čovjek na svijetu pa sam se mogao požaliti tek šačici ljudi koja mi ne bi poručila da ušutim, a čak i tada… ništa nije moglo ispuniti rupu u meni. U nekom sam trenutku kupio još jedan novi automobil, zbog čega sam bio uzbuđen otprilike pet dana. Također sam se redovito selio, uzbuđenje oko nove kuće s još boljim pogledom trajalo je nešto duže od Porschea ili Bentleyja, ali ne puno.“ 

Pseći park

Sofi Oksanene jedna je od najnagrađivanijih skandinavskih autorica, a djela su joj prevedena na više od 40 jezika.

Roman Pseći park radnjom se odvija dijelom u Finskoj, dijelom u Ukrajini, a glavna junakinja je Olenka, Ukrajinka koja od 2016. godine živi u Helsinkiju. Roman započinje kada Olenka u psećem parku susreće ženu Dariju s kojom je vežu mnoga događanja iz prošlosti, pa čak i uništavanje života jedna drugoj. Jedino Darija zna čime se Olenka bavila, odakle je došla i od koga se skriva. Ipak, u jednome su trenutku povezane istom sudbinom – gledaju vlastitu djecu kako odgajaju drugi ljudi, jer su obje bile uključene u unosan biznis pomaganja bogatim Europljanima da postanu roditelji. Sada shvaćaju da su obje samo darivateljice jajnih stanica i da je strah da će ih novi roditelji njihove djece prepoznati uzaludan: „Shvatila sam kako je strah da će me netko od njih prepoznati bio moja taština, zaostatak prijašnje mene koja sam bila toliko sigurna u svoju nezamjenjivost. Trebala sam to znati. Obitelj me ne bi prepoznala ni da i dalje redovito posjećujem frizera, ni da je koža mojih torbi jednako kvalitetna kao prije. Ljudi poput nas bili su nevidljivi. Sjećanje na naša lica otopilo se poput snijega jer se našeg postojanja nijedan klijent nije želio sjećati.“

Pseći park, koji je objavljen je u pravom trenutku za razumijevanje Ukrajine, otkriva uvijek težak odnos između Zapada i Istoka. Korupcija, industrija umjetne oplodnje i maternice za iznajmljivanje, pitanja su koja su invazijom na Ukrajinu ponovno eksplodirala pred društvom koje okreće glavu. 

Djeve moraju umrijeti

Novi uzbudljivi triler autora bestselera Nijema pacijentica Alexa Michaelidesa naslova Djeve moraju umrijeti roman je zavodljive premise i neodoljivih obrata. Glavna junakinja je Mariana, psihologinja koja je nedavno izgubila voljenog supruga. Suprug i ona nisu imali djece, ali Mariana je, nakon sestrine smrti, postala zakonska skrbnica nećakinji Zoe. Zoe je mlada studentica na Cambridgeu čija najbolja prijateljica jedne noći bude brutalno ubijena. Prva osoba koju Zoe zove je, naravno, Mariana. Psihologinja dolazi na koledž utješiti nećakinju, ali i pronaći eventualne odgovore o počinitelju ubojstva. „Mariana možda nije bila detektiv, ali bila je terapeut i znala je slušati. Slušati ne samo ono što je izrečeno već i sve ono neizrečeno, sve neizgovorene riječi – laži, izbjegavanja, preusmjeravanje osjećaja i ostale psihološke fenomene koji se zbivaju između dvoje ljudi, a koji zahtijevaju osobit način slušanja.“

Sjajno prikazani likovi, napeta radnja, naelektrizirana atmosfera i obrat od kojeg će se čitatelju zavrtjeti u glavi tek su neke od jačih stranih ovog očaravajućeg trilera koji se može čitati u svako godišnje doba!

Onkraj zime

Novi roman jedne od najčitanijih svjetskih spisateljica Isabele Allende – Onkraj zime priča je o neobičnim sudbinama migranata, s elementima ljubavi i trilera. Tri junaka koji su nositelji priče na prvi pogled nemaju ništa zajedničko, ali ih igra sudbine spaja u neobičnoj pustolovini na rubu zakona. Richard je šezdesetogodišnji vuk samotnjak, bivši alkoholičar, stručnjak za ljudska prava koji usred velike snježne oluje izazove manju prometnu nesreću. Auto u koji je udario vozi Evelyn Ortega – ilegalna imigrantica iz Gvatemale. Još istu večer Evelyn se pojavljuje Richardu na vratima, a on, ne znajući što učiniti, u pomoć zove svoju podstanarku Luciju, profesoricu iz Čilea. Njih troje kreću u opasnu pustolovinu koja je ispresijecana pričama o prošlosti svih likova, pa putuje kroz Brooklyn, Gvatemalu, Čile i Brazil. Također se u romanu rađa i početak ljubavi Richarda i Lucije – neočekivana i dirljiva romansa dvoje ljudi koji su vjerovali da su već zašli u zimu života.

„Povezala ih je nesretna Kathryn Brown i Richard i ona su se otputili izvan poznatog i sigurnog terena usput otkrivajući tko su. U neizvjesnosti započinju graditi pravu bliskost. Lucia je zatvorila oči i pokušala doseći Richarda mislima, uložila je svoju energiju da prijeđe onih nekoliko centimetara koji su ih odvajali i obavije ga svojim sažaljenjem, kao što je bila učinila toliko puta s majkom u posljednjim tjednima njezine agonije da ublaži njezinu i svoju tjeskobu.“ 

Ne možeš mi ništa

Bestseler New York Timesa prodan u više od 4 milijuna primjerka Ne možeš mi ništa fascinantna je autobiografija Davida Gogginsa, jedinog muškarca u povijesti koji je završio elitnu obuku za mornaričkog SEAL-ovca, vojnog rendžera i taktičkog kontrolora zračnog prometa ratnog zrakoplovstva. U ovoj knjizi opisuje svoje teško djetinjstvo uz oca nasilnika, godine osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja koje su obilježile PTSP i česti rasizam, te vojnu obuku zbog koje je postigao brojne sportske uspjehe i kompletno promijenio vlastiti sustav fizičkog i psihičkog zdravlja. Goggins je neprestano bio u težnji za postizanjem viših ciljeva i čim bi stigao do cilja jedne aktivnosti, smišljao je na što će se dalje fokusirati. Svoje je tijelo doveo do savršenstva, ali je fizičkim naporima često bio na samome rubu života i smrti.  

„Razlog zbog kojeg vježbam koliko vježbam ne leži u tome što se pokušavam pripremiti za pobjeđivanje na ultrautrkama. Moj motiv uopće nije sportski. Želim pripremiti svoj um za život općenito. Život će uvijek biti najnaporniji sport i test izdržljivosti i kada naporno trenirate, dopustite sebi prolaziti kroz fizički i psihički neugodne situacije i očvrsnete svoj um, postat ćete raznovrsniji natjecatelj, uvježban pronaći rješenje problema i nastaviti dalje bez obzira na sve. Jer bit će trenutaka u kojima će se život obrušiti na vas poput malja. Život vas ponekad šutne ravno u srce.“

Ne možeš mi ništa svojevrsni je priručnik kako u životu dati sve od sebe i ne dopustiti da nas itko ili išta u tome spriječi, jer Goggins pričajući svoju životnu priču donosi i brojne savjete za iskorištavanje vlastitih potencijala.

Kukum

Kanadski književnik Michel Jean potomak je naroda Innu iz Mashteuiatsha u Qubecu i jedan od najvažnijih autohtonih kebečkih pisaca. Roman Kukum dobitnik je brojnih domaćih i inozemnih nagrada te svakako priča koju morate pročitati i sačuvati duboko u srcu.

Kukum je priča o autorovoj prabaki Almande Simeon koja se zaljubivši u mladića iz naroda Innu provela život s njima na prekrasnom jezeru i rijeci, okružena šumom i netaknutom prirodom. Roman donosi priču o njihovu životu, običajima i preživljavanju u teškim kanadskim zimama. Unatoč življenju u teškim uvjetima, ljudi su se uvijek držali zajedno te je njihovu zajednicu krasilo razumijevanje, nesebična pomoć i razumijevanje. Sve se promijenilo kada se u njihov život počela petljati politika i industrijalizacija, te su od života u rezervatu na kraju ostali bez svoje zemlje gotovo u potpunosti. Sječa šuma i uništavanje prirodnih bogatstva bolno prikazuju bolest suvremenog čovjeka.

„Moja djeca rođena su u šumi. Moja unučad odrasla je u rezervatu. Prva su se školovala na teritoriju, a druga u internatu. Kad su se odande vratila, djeca su se izražavala na francuskome. Bjelački svećenici zabranjivali su im govoriti innu-aimun čak kažnjavali one koji to čine. Srušen je još jedan most između naraštaja. Mislili su da će ih, oduzevši im jezik, pretvoriti u bijelce. Ali Innu koji govori francuski j dalje ostaje Innu. S jednom ranom više.“