U zemlji drugih

Leila Slimani romanom U zemlji drugih dokazuje zašto je danas najvažnija francuska spisateljica. Ovaj roman prvi je dio planirane trilogije o odrastanju i životu u Maroku, o obitelji koja nije ni arapska ni francuska.

Glavna junakinja romana je Mathilde koja se u tijeku Drugog svjetskog rata zaljubi u Marokanca Aminea i zbog ljubavi se odluči preseliti iz Francuske preko mora u Maroko. No u toj dalekoj, za nju egzotičnoj zemlji, ništa nije onako kako je sanjala i očekivala. Nema zabava ni raskošnih haljina, nema Božića ni europskih običaja. Upravo suprotno – Mathilde postaje majka dvoje djece, živi na farmi sa suprugom poljoprivrednikom i pokušava se snaći u novome svijetu koji je, kao strankinju i potencijalnog neprijatelja, teško prihvaća. „Pokušala joj je objasniti što znači živjeti u svijetu u kojem ne pripada, u kojem vladaju nepravedna i odvratna pravila, u kojem muškarci nikad ne polažu račune, u kojem nemaš prava plakati zbog grube riječi. Zajecala je prisjećajući se dugih dana i neizmjerne samoće, nostalgije koju je osjećala za domom i djetinjstvom. Nije prije mogla ni pretpostaviti što to znači razdvojenost i život u drugoj zemlji.“

U zemlji drugih iznimno je bogat i veličanstven obiteljski portret koji nas uvodi u Mathildein svijet i život, te s nestrpljenjem čekamo ostale dijelove Slimanijine trilogije.

Iščezle

Američka profesorica na koledžu i spisateljica Julia Phillips svojim je debitantskim romanom Iščezle postigla značajan književni uspjeh, a roman je bio i finalist ugledne nagrade National Book Award 2019. godine.

Radnja romana smještena je na zabačeni sibirski poluotok Kamčatku: „Posred zaljeva jedna je koča plovila na jug, gdje ju je čekalo neko nepoznato odredište – Čukotka, Aljaska, Japan. Sestre nikad nisu napustile poluotok. Jednoga će dana, rekla im je majka, posjetiti Moskvu, no dotamo ima devet sati leta, preko cijelog kontinenta, i morat će preletjeti planine, mora i rasjede koji izoliraju Kamčatku.“

Glavnih junaka roman zapravo niti nema, već nam autorica donosi cijelu galeriju zanimljivih likova povezanih nestankom dviju sestara. Djevojčice su otete jednog ljetnog dana i otada im se gubi svaki trag. Nitko ne zna gdje bi mogle biti ni jesu li više uopće žive. Strah i bol zbog gubitka djevojčica pogađa cijelu zajednicu, a posebno žene. Autorica stvara omnibus roman pričajući svako poglavlje iz perspektive novih likova koji se ipak svi međusobno prožimaju. Osim glavne radnje u romanu su predivno prikazani prizori surove prirodne ljepote – guste šume, otvorena prostranstva tundre, impozantni vulkani, blistavo more – te upoznajemo predivnu, ali složenu pokrajinu u kojoj vladaju prastare društvene i etničke napetosti i u kojoj su autsajderi najočitiji sumnjivci.

Kuća za ptice

Ako tražite štivo koje će Vas očarati, zadiviti ljepotom i smiriti opisom ptica roman nizozemske autorice Eve Meijer Kuća za ptice pravi je odabir. Bazirajući priču na stvarnoj osobi, autorica je napisala romansiranu biografiju koja je dobila brojne nagrade i prevedena je na preko 20 svjetskih jezika.

Glavna protagonistica romana je violinistica Gwendolen koja se s 40 godina odlučila iz Londona preseliti na englesko ladanje i ostatak života posvetiti jedinoj istinskoj strasti: pticama.  Iako nije školovani ornitolog ptice proučava na osnovi suživota s njima jer je njezina kuća otvorena za sve male letače. Znanstvena zajednica ne prihvaća njezina postignuća, ali Gwendolen to ne sprječava da se bavi svojom strašću, te je u konačnici napisala dvije knjige koje su postale bestseleri. „U vrtu kuće za ptice i oko njega živjele su brojne sjenice, kosovi, vrapci i crvendaći. Bilo je i stalnih gostiju, među ostalima čavke, vrane, šojke, plavetne sjenice, čvorci, zebe i djetlići. Neke su se ptice vraćale svake godine, poput lastavica; druge bi svratile s vremena na vrijeme. Bilo je ptica stanarica koje su cijeli život provele u blizini, druge su dolazile jednu sezonu ili nekoliko godina.“

Život ove glazbenice i naturalistice zagonetka je i pedeset godina nakon njezine smrti, intrigirajući čitatelje odlukom da prkosi društvenim očekivanjima crpeći radost iz svojeg nesvakidašnjeg odnosa prema svijetu prirode.

 

Tihe duše

Prvi roman francuske spisateljice Melanie Guyard Tihe duše iznimno pronicljivo pristupa ljudskoj prirodi i dovodi čitatelja do finala koji je nemoguće pogoditi.

Radnja se u romanu odvija u dva vremenska perioda. U jednoj nas priči autorica vodi u Francusku tijekom Drugog svjetskog rata gdje se mlada Heloise preintimno druži s njemačkim oficirom i biva osuđena od cijelog sela i vlastite obitelji. Druga radnja odvija se 2012. i pratimo Loica koji nakon nesretnog braka sebi pronalazi zanimaciju u bakinoj kući koju treba očistiti i pripremiti za prodaju. Unuk na tavanu pronalazi pisma koje je baka izmjenjivala s nepoznatim muškarcem i odluči pronaći odgovore i istinu. Malo francusko selo krije tajne koje su obilježile život njegove bake: „Sve dok je života u nekom mjestu, u njemu će opstati i teret onoga što se tu dogodilo i obilježiti sve one koji tu žive. To je valjda najbolja definicija duhova.“

Tihe duše roman je za sve čitatelje koji vole povijesne i pomalo zagonetne radnje jer je knjiga puna napetosti i neočekivanog. 

Zahvalnosti

Zahvalnosti je roman francuske spisateljice Delphine de Vigan koja je svojim književnim radom stekla iznimno cijenjen status u cijeloj Europi. Njezino najnovije ostvarenje ponovno potvrđuje autoričinu kvalitetu, erudiciju i ljepotu pisanja.

U romanu pratimo Michku, nekadašnju lektoricu koja u starosti počinje gubiti i zaboravljati riječi, a do jučer su one bile njezin život. Kako više nije toliko samostalna odluči preseliti se u dom za starije, a dvije osobe koje ju redovito posjećuju su njezina susjeda Marie, mlada žena koju je Michka prigrlila dok je bila djevojčica, i Jerome, liječnik terapeut zadužen da prati njezino stanje i da s njom vježba. „Ja sam logoped. Radim s riječima i šutnjom. S neizrečenim. Radim sa sramom, s tajnama, s kajanjem. Radim s odsutnosti, s uspomenama koje su nestale i koje ponovno probudi neko ime, lik, miris. Radim s boli koja je prošla i boli koja traje. S povjeravanjima. I sa strahom od smrti. To mi je dio posla.“ Michka se bori s nekim stvarima iz prošlosti i to poglavlje želi zatvoriti prije smrti.

Iako obujmom vrlo kratak, Zahvalnosti je zapravo velik roman koji nas podsjeća na nužnost razgovaranja i izgovaranja zahvalnosti koju osjećamo prema drugima. Roman iznimne snage, potresan i životan čudesna je posveta starenju.