Pčelar iz Alepa

Pčelar iz Alepa nastao je kao rezultat volontiranja autorice Christy Lefteri u izbjegličkom kampu u Grčkoj. Iako je roman djelo mašte, tematika i likovi bazirani su na stvarnim ljudima i događajima.

Glavni junak i pripovjedač romana je Nuri, pčelar iz Alepa koji sa suprugom Afrom i sinom živi običan život u prelijepom sirijskom gradu. Život im se drastično mijenja kada ratni vihor pohara njihovu zemlju, i u strahu za goli život Nuri odluči napustiti Siriju. Nuri i Afra kreću na iznimno opasno putovanje u Europu, a moraju se suočiti i s bolnim gubitkom sina kojega je usmrtila bomba u vlastitome dvorištu. Smrt djeteta stvara dubok jaz između partnera, a Afrina sljepoća nastala prilikom eksplozije iste bombe još više otežava ionako dramatično putovanje. Na svome putu susreću ostale izbjeglice koji se svakodnevno suočavaju s pitanjima identiteta i pripadnosti, te snalaženja u novom svijetu gdje se ne osjećaju dobrodošlima: „Gdje je sad bio naš dom? I što je uopće dom? U mojim mislima dom je postao fotografija nagrižena plamenom vatre, raj koji nikad neće biti dosegnut.“

Izrazito dirljiv roman otvara nam oči i postavlja novu perspektivu prema ljudima koji traže spas od ratnih strahota. Dirljivo, snažno i suosjećajno napisan roman oda je čovječnosti i snazi ljudskog duha. 

Dezorijentalna

Dezorijentalna je roman prvijenac Negar Djavadi, spisateljice rođene u Iranu koja od 11. godine živi u Francuskoj, stoga je za pretpostaviti da su mnogi dijelovi romana istiniti, nastali kao rezultat vlastitog životnog iskustva. Roman daje presjek triju generacija jedne obitelji i presjek iranske povijesti rušeći česte predrasude Zapada o toj zemlji iznimno bogate povijesti i kulture. Pripovjedačica je Kimia Sadr, djevojka odrasla uz dvije sestre i oca i majku u Iranu, koji su zbog svojih političkih stavova morali pobjeći u Francusku. Prilagodba na novi kontinent, zemlju i ljude nije bio nimalo lagan: „Brbljavo i društveno dijete kakvo sam bila postalo je odrasla Parižanka s licem koje se zatvara čim iziđe iz stana. Postala sa, kao zacijelo svi oni koji su napustili zemlju, druga. Biće koje se prevelo u druge kulturne kodove. Prvo zato da preživim, a zatim da prevladam puko preživljavanje i krenem kovati budućnost. A kako je uvriježeno mišljenje da se u prijevodu nešto izgubi, nije čudo da smo zaboravili, barem jednim dijelom, što smo bili, ne bismo li napravili mjesta onome što smo postali.“

Pričajući, često s dozom cinizma, o svojoj obitelji, odrastanju i snalaženju u novome okruženju, autorica otvara „tabu“ teme poput homoseksualizma i umjetne oplodnje. Roman je u Europi dobio brojne nagrade, a svatko tko ga pročita naučit će zaista puno i uživati u pričama dostojnih suvremene Šeherezade.