Predivan roman Voda za mrtve autora Sinana Antoona 2017. godine nagrađen je Arapskom književnom nagradom i svatko tko ga pročita shvatit će i zašto. Glavni junak je mladić Jawad, najmlađi sin šijitske bagdadske obitelji. Njegov otac cijeloga života obavlja posao pranja pokojnika prema muslimanskim vjerskim običajima te očekuje da njegov sin naslijedi tu tradiciju. Jawad pak sanja postati kiparom i završava Akademiju likovnih umjetnosti. Međutim, kada njegov otac naglo premine Jawad ostaje sam s majkom o kojoj treba skrbiti i financijski brinuti, i prisiljen je posvetiti se zanimanju svoga oca, ali duboko u svome srcu i dalje se usudi sanjati i ne odustati od svojih ambicija.
Voda za mrtve osim priče o Jawadu i njegovu ocu, oda je Iraku i priča o ratnoj tuzi i nepravdi. Istovremeno je to roman o životu i smrti koja postaje sastavni dio života: „Živi umiru ili odlaze na putovanje, a mrtvi se uvijek vraćaju. Nekoć sam vjerovao da su život i smrt dva različita svijeta, odijeljena jasnim granicama. Sad znam da su blisko povezani. Oblikuju jedan drugoga. Jedan pije iz čaše onog drugog.“