Drugi zakon termodinamike

Svojim drugim romanom Drugi zakon termodinamike hrvatski književnik Drago Glamuzina ponovno osvaja čitatelje pišući britko, životno i smiono, stoga ne čudi da su mu knjige prevedene na nekoliko svjetskih jezika i da je dobitnik brojnih književnih nagrada. Ovaj roman nema glavnog junaka, svi su podjednako važni i zastupljeni, a radnja je smještena u kuću Zorana Ferića gdje se okupilo društvo od nekoliko hrvatskih pisaca i urednika te, uz veliku dozu opijata, odluče da svatko ispriča neku priču koju još nikome nije rekao i koja je od velikog značenja za pojedinca. „Svi smo u četrdesetima i sve nas je život izlupao. Siguran sam da svatko od nas ima jednu krvavu priču za ispričat. To želim čut. Nešto autentično. (…) Bitno je da svi pričamo, i to tako da nam poslije, kad se rastrijeznimo, svima bude krivo što smo se u to upustili. A da nekima bude lakše, ništa što je ovdje rečeno ne smije izaći van. Nemoj da poslije vidim nešto od ovoga u nečijoj priči. I mora biti nešto što nas je odvalilo, promijenilo nam život, čega se sramimo ili bojimo.“

Svaki od prisutnih priča tada svoju istinu koja čitatelja zaprepasti, iznenadi i postavlja određena pitanja. Ako niti jedno drugo, onda barem ono: koju biste vi priču ispričali da se nađete u takvoj situaciji?

Recommended Posts