Sezona događanja u Gradskoj knjižnici Biograd na Moru završila gostovanjem Jadranke Kosor
Prošlog tjedna u našoj knjižnici, u prepunoj dvorani, održana je književna večer s Jadrankom Kosor koja je predstavila svoju novu autobiografsku knjigu Žene koje mašu rukama. Bila je to prilika kojom je publika mogla upoznati bivšu premijerku kroz njezin književni opus, a ne isključivo kao političarku.
Tijekom razgovora autorica je otvoreno govorila o svom životnom putu, teškom djetinjstvu, siromaštvu, odrastanju s bakom, političkoj karijeri i iskustvima koja su je oblikovala kao osobu.
Poseban naglasak stavljen je na novu knjigu u kojoj iskreno progovara o osobnim iskustvima, životnim prekretnicama i snazi suočavanja s izazovima. Nova knjiga nastala je kao svojevrsna terapija tijekom oporavka nakon dviju operacija koljena, dok se naslov simbolično odnosi na sve žene koje su se nečega oslobodile.
Punih sat vremena Kosor je držala pažnju publike, a nakon same promocije uslijedilo je potpisivanje knjiga i fotografiranje s posjetiteljima.
U nastavku donosimo Jadrankine odgovore na Spomenar pitanja, pet kratkih pitanja koja volimo postaviti svim književnicima na kraju susreta, a odnose se većinom na knjige i književnost.
Što trenutno čitate?
Trenutno čitam, nećete vjerovati, sad se ne mogu sjetiti kako se zove autorica, ali knjiga se zove Svježa voda za cvijeće. Čitam i knjigu Marine Vujčić Sigurna kuća. Počela sam, kao i svakoga ljeta, Filipa Latinovicza.
Koja knjiga je obilježila vaše djetinjstvo i odrastanje?
To je teško pitanje. Mnoge knjige. Zapravo Krležine Zastave koje sam čitala već u šestom razredu osnovne škole. Na neki način Krleža mi je uzor. Jako mi je žao što puno ljudi nije čitalo Krležu jer kažu da im je pretežak za čitanje.
Knjiga koju bi ste svima preporučili da pročitaju.
Jako puno knjiga. Zapravo ovu zadnju što čitam Svježa voda za cvijeće. Jako često preporučujem klasike, jer mislim da se treba vraćati klasicima. Mi koji posuđujemo knjige u knjižnicama često smo skloni pitati što ima novo, ali mislim da se treba vraćati klasicima i knjigama koje smo čitali kada smo bili mladi. Knjige koje sam čitala u petom razredu, pa onda u gimnaziji, pa u tridesetima i koje čitam sada ne shvaćam na isti način.
Knjiga koja je bila hvaljena i svima odlična, a vama se nije svidjela.
Ne čitam knjige po nekoj preporuci.
Pratite li hrvatsku suvremenu književnost i koje autore?
Da, pratim i puno čitam hrvatske autorice. Koncentrirala sam se na žene. Recimo, Slavenku Drakulić sam više-manje sve pročitala. Ivanu Bodrožić rado čitam i kupujem. Preporučujem njezinu knjigu Hotel Zagorje.
Jako sam ponosna što je moja knjiga sada izašla u Frakturi koja njeguje ono što pišu autorice. Mislim da nakladnička kuća Fraktura trenutno okuplja najveći krug žena koje pišu. Osjećam se počašćeno što sam u odličnom društvu jer se radi o književnicama koje se bave tim poslom, a ja sam na neki način pridošlica u tom poslu. Često sam nailazila na predrasude gdje su mnogi odmahivali rukom i govorili ''ona je bila političarka, ne zna ona pisati''.
