Francuska književnica Vanessa Springora u autobiografskom romanu Pristanak ispisuje stranice o svome djetinjstvu i dobi kada je sa samo 14 godina postala ljubavnicom slavnog francuskog pisca koji ima preko 50 godina. Tinejdžerica V., dijete samohrane majke pronalazi utočište u knjigama kako bi pronašla spas od samotnih sati i nedostatka oca u svome životu: „Neka djeca dane provode na drveću. Ja svoje provodim u knjigama. Na taj način utapam neutješnu tugu koja me snašla otkad me otac napustio. Strast potpuno obuzima moju maštu. Prerano počinjem čitati romane u kojima ne razumijem bogzna što, osim toga da ljubav boli. Zašto tako rano počnemo žudjeti za nevoljama?“ Okolina, obitelj i prijatelji ne vide ništa sporno u održavanju ove veze, ali autorica se, nakon što odraste, suočava sa strašnim posljedicama toga odnosa.
Vanessa Springora u prvome licu ispisuje ovaj lucidni tekst, svjedočanstvo o njezinoj mladosti i kroniku jednog vremena i društva u kojemu je bilo moguće da Gabriel Matzneff, autor brojnih knjiga u kojima opisuje svoja seksualna iskustva s maloljetnicima, književna zvijezda koju slavi ondašnja kulturna i intelektualna elita, dobiva najvažnije književne nagrade za svoje knjige, a da nitko ne propituje njihov skandalozni sadržaj kao ni njegove javne istupe povezane s time.
