Žena u bijelom kimonu

Američka književnica Anna Johns u romanu Žena u bijelom kimonu poslužila se istinitom pričom svog oca koju je nadogradila fiktivnim likovima i stvorila interesantan roman o ženi rastrganoj između svoje kulture i srca, te o ženi koja odlazi na put kako bi saznala pravo značenje riječi „dom“. Paralelne radnje u romanu vode čitatelja u Japan 1957. i suvremenu Ameriku gdje glavna junakinja Tori suočena sa skorom smrću svoga oca saznaje priču i detalje o očevom mladenačkom životu za koje nikada prije nije znala. Kada joj otac premine, Tori ne preostaje ništa drugo nego da proda njegov automobil i tim novcem krene na put u Japan kako bi složila dijelove slagalice koji joj nedostaju.

Japan je nakon Drugog svjetskog rata i dalje suočen s netrpeljivošću prema Amerikancima, te su veze i odnosi između Japanki i američkih vojnika nedopuštene i sramotne. Upravo se u takvoj vezi našla i sedamnaestogodišnja Naoko koja ostaje trudna s američkim mornarom. Koja je poveznica između Naoko i Tori čitatelj će saznati kada pročita ovaj roman koji obiluje japanskom poviješću, legendama i mudrim citatima: „Vrijeme, kao što sam već prije rekla, nije pristrano. Svejedno mu je jesmo li sretni ili tužni. Ne čeka, ne usporava, ne žuri se. To je ravnocrtno stvorenje, putuje u jednom smjeru i stalno je. No, oprašta li? Često se to pitam.“