Otok nestalih stabala

Elif Shafak nagrađivana je britansko-turska spisateljica i najčitanija autorica u Turskoj. Njezin najnoviji roman Otok nestalih stabala priča nam povijesnu priču o Cipru, otoku podijeljenom između turske i grčke strane i priču o zabranjenoj ljubavi koja se bori protiv okoline.

Defne i Kostas mladi je zaljubljeni par; ona je Turkinja, on Grk, oboje Cipar nazivaju svojim domom, a njihova je ljubav zabranjena. Jedino mjesto gdje se mogu neometano sastajati konoba je „Sretna smokva“, nazvana po stablu smokve koje raste usred konobe. Ta smokva svjedoči njihovoj ljubavi, građanskom ratu, mnogim sretnim, ali i tužnim trenutcima. „Ne zaljubiš se usred građanskog rata, kad si sa svih strana okružen pokoljem i mržnjom. Pobjegneš najbrže što tvoje noge mogu nositi tvoje strahove, razmišljajući samo o tome kako da ostaneš živ. Posuđenim krilima vineš se u nebo i odletiš u daljinu. (…) Ljubav je hrabra izjava nade. Ne prigrliš nadu kad oko tebe vladaju smrt i razaranje. Ne odjeneš najljepšu haljinu i ne staviš cvijet u kosu kad si okružen ruševinama i krhotinama. Ne daš svoje srce kad bi srca trebala ostati zatvorena, pogotovo onima koji nisu tvoje vjere, tvog jezika, tvoje krvi.“

Desetljećima kasnije, 16-ogodišnja Ada, rođena u Londonu, počinje se raspisivati o zemlji svojih predaka. Nikada nije posjetila Cipar, a jedina veza s tim otokom stablo je smokve koje joj raste u dvorištu. Ista ta smokva također ima značajnu ulogu u romanu, čak i kao pripovjedačica iz čijih priča slušamo mnogo o važnosti flore i faune i možemo naučiti zaista puno novih stvari. Otok nestalih stabala svakako je predivan, liričan roman koji otvara brojna društvena pitanja postavljajući ih na Cipar o kojem nemamo često prilike čitati. Roman je ovo koji ćete preporučiti svojim prijateljima, a možda ga nekome i pokloniti.