Kaledioskop

Svaka priča u Kaleidoskopu ima svoje mjesto. Ne samo u knjizi, nego i na konkretnim lokacijama u gradu na kojima su stakalca literarnog kaleidoskopa zasvjetlucala. Za potpuni doživljaj, potrebno je skenirati QR kod na samom kraju knjige koji će vas odvesti u virtualnu šetnju. Nesumnjivo će vaš Žmirić svojim poentiranjem svake priče odvesti u šetnju duha i A-ha! trenutka.

Ljudi koji Zorana Žmirića vide kroz svoju  književnu kaleidoskopu žive svoje isječke stvarnosti, zaustavljaju se u trenutku kada je svijest načinila odustajanje od rutine, podigla pogled i uhvatila se za naizgled malu i naizgled nevažnu stvar, prizor, misao, pokret zbog koga je dan ispao iz uobičajeno toka i donio razliku. U tom jednom trenutku koji ima temu priče događa se emocija koje i junak i čitač mogu proživjeti na način koji u životu nosi neki novi pogled, stav, promjenu ili misao nakon što puno toga više neće, ili će možda ne morati, biti istina – sve to bez pretenzije da se nude odgovori ili donose rješenja. Svaka je slika, svaki prizor iz kojeg nastaje priča, tek buba u uhu naše savjesti.

U tom slučaju je možda i najveća snaga prezauzeta – da iz ogledala prikupljenih zaustavljenih trenutaka naizgled slučajnih odabranika svatko iz nas stvori svoje mozaik kolektivne slike, intonaciju zajedničke stvarnosti, kolorit u kojem će se izboriti izbor ovisiti o većini našeg kapaciteta za izricanje i ljude treba da promišljamo svijet oko sebe, kao što i naše sposobnosti shvaćaju da i naše stakalce u tom mozaiku pridonose cjelovite slici.

Kaleidoskop Zorana Žmirića nije knjiga koja se samo čita. Ona se promatra, istražuje, osluškuje, te svakim našim čitanjem nanovo ispisuje između redaka – tamo gdje smo se prepoznali, zamislili i osjetili da je prozni kaleidoskop namješten na našoj republici frekvenciju, bez obzira na to je li čuo glas emocije ili samo zdravog razuma.