Otok nestalih stabala

Elif Shafak nagrađivana je britansko-turska spisateljica i najčitanija autorica u Turskoj. Njezin najnoviji roman Otok nestalih stabala priča nam povijesnu priču o Cipru, otoku podijeljenom između turske i grčke strane i priču o zabranjenoj ljubavi koja se bori protiv okoline.

Defne i Kostas mladi je zaljubljeni par; ona je Turkinja, on Grk, oboje Cipar nazivaju svojim domom, a njihova je ljubav zabranjena. Jedino mjesto gdje se mogu neometano sastajati konoba je „Sretna smokva“, nazvana po stablu smokve koje raste usred konobe. Ta smokva svjedoči njihovoj ljubavi, građanskom ratu, mnogim sretnim, ali i tužnim trenutcima. „Ne zaljubiš se usred građanskog rata, kad si sa svih strana okružen pokoljem i mržnjom. Pobjegneš najbrže što tvoje noge mogu nositi tvoje strahove, razmišljajući samo o tome kako da ostaneš živ. Posuđenim krilima vineš se u nebo i odletiš u daljinu. (…) Ljubav je hrabra izjava nade. Ne prigrliš nadu kad oko tebe vladaju smrt i razaranje. Ne odjeneš najljepšu haljinu i ne staviš cvijet u kosu kad si okružen ruševinama i krhotinama. Ne daš svoje srce kad bi srca trebala ostati zatvorena, pogotovo onima koji nisu tvoje vjere, tvog jezika, tvoje krvi.“

Desetljećima kasnije, 16-ogodišnja Ada, rođena u Londonu, počinje se raspisivati o zemlji svojih predaka. Nikada nije posjetila Cipar, a jedina veza s tim otokom stablo je smokve koje joj raste u dvorištu. Ista ta smokva također ima značajnu ulogu u romanu, čak i kao pripovjedačica iz čijih priča slušamo mnogo o važnosti flore i faune i možemo naučiti zaista puno novih stvari. Otok nestalih stabala svakako je predivan, liričan roman koji otvara brojna društvena pitanja postavljajući ih na Cipar o kojem nemamo često prilike čitati. Roman je ovo koji ćete preporučiti svojim prijateljima, a možda ga nekome i pokloniti.   

Zločin rođenjem

Trevor Noah poznato je lice tv ekrana i komičar koji je od 2015. voditelj kultne satirično-informativne emisije The Daily Show. Prije nego je postao poznat diljem svijeta imao je djetinjstvo obilježeno aparthejdom u Južnoafričkoj Republici o čemu govori u knjizi Zločin rođenjem.

Trevor se rodio 1984. u Johanesburgu kao dijete bijelog Švicarca i majke crnačkog xhosa porijekla u doba kad je ondje miješanje rasa bilo zakonom zabranjeno, zbog čega se kao dijete i mladić teško uklapao u johanesburške rasom definirane zajednice. „Devet mjeseci nakon tog pristanka, 20. veljače 1984., moja je majka stigla u bolnicu u Hillbrowu na zakazani carski rez. Obitelj ju je odbacila, oplodio ju je muškarac s kojim ne smije biti viđena u javnosti, bila je sama. Doktori su je odveli u rodilište, rastvorili joj trbuh, posegnuli unutra i izvukli polubijelo, polucrno dijete koje je prekršilo sijaset zakona, statuta i propisa – počinio sam zločin rođenjem.“ Pričajući o svom odrastanju, školovanju, prijateljima, prvim ljubavima i obitelji Trevor nas vodi duboku u povijest aparthejda pričajući o njemu na toliko jednostavan način da će svaki čitatelj dobiti odličnu pouku iz povijesti. Unatoč teškom razdoblju njegova odrastanja, knjiga obiluje humorom, jer ipak je Trevor vrsni komičar. Čitanjem ove autobiografije svakako ćete obogatiti svoj život i steći nove uvide o ljudima oko sebe. 

I djeca njihova za njima

Francuski književnik Nicolas Mathieu svojim drugim romanom I djeca njihova za njima osvojio je najprestižniju francusku književnu nagradu Goncourt, a svatko tko pročita ovo djelo razumjet će i zašto. Roman je priča o odrastanju i sazrijevanju u malenome francuskom mjestašcu Heillange ispričana glasom glavnog junaka Anthonyja. Pratimo njega i društvo u razmaku od 1992. do Svjetskog prvenstva 1998. i pobjede Francuske nad Hrvatskom.

Heillange je neka druga Francuska od one koju mi poznajemo i o kojoj gledamo i čitamo. To je zaboravljena dolina na istoku, napuštene tvornice i visoke peći, mutno jezera i žega ljetnih dana. Mladi odrastaju na ulici prepunoj droge, alkohola, seksa, besposlice i mutne budućnosti. „Po njegovu mišljenju, čovjek je u životu mogao izabrati. Mogao je biti poput njegova oca, žaliti se i zamjerati šefovima, neprestano moljakati i zbrajati nepravde. Ili pak, poput njega, pokazati smjelost, poduzetnički duh i uzeti sudbinu u svoje ruke. Darovitost je bila nagrađena, sam je to poprilično briljantno pokazao. Bujajući tako na marginama društva, prihvaćao je njegove najraširenije ideje.“ Četiri ljeta opisana u ovome romanu sjajno i briljantno daju sliku o ljudima uhvaćenim u zaleđe globalizacije, o obiteljima sleđenima između nostalgije i propadanja, o pojedincima razapetim između pristojnosti i bijesa. Životnost i senzualnost, empatija i pripovjedna snaga ovog romana ostavit će vas bez daha. Uživajte!